Niska cijena barela ostaje ove i sljedeće godine | Ekonomist

Niska cijena barela ostaje ove i sljedeće godine

Iako se u posljednje vrijeme cijena nafte polako počela oporavljati, uveliko zbog iznenadnog dogovora između Rusije, Saudijske Arabije, Katara i Venezuele, analitičari ne očekuju znatnu promjenu ove godine, to više što se dogovor zasad čini blago rečeno upitnim.

Trenutna cijena barela nafte na svjetskom tržištu vrti se oko 40 dolara, što je veliki skok u odnosu na rekordno niske iznose proteklih mjeseci, čak ispod 30 dolara, ali daleko od željenih visina na kojima se temelji većina proračuna najvećih izvoznica nafte. Rupetine u proračunima Saudijske Arabije (stotinjak milijardi dolara za prošlu godinu) i Rusije natjerale su dvije zemlje da privremeno zakopaju ratnu sjekiru (u ratu u Siriji njihovi su interesi potpuno suprotstavljeni), bar kad je nafta u pitanju, no problem je što Iran kao jedan od najvećih proizvođača nafte, po svemu sudeći, ne namjerava učestvovati u dogovorenom zamrzavanju proizvodnje. Nevolja je sasvim očekivana, vjerovatno i neizbježna, s obzirom na to da se ta zemlja tek vraća na svjetsko tržište nakon dugotrajnih sankcija i ponovo mora početi osvajati svoj udio, što je teško izvodljivo s niskim nivoima proizvodnje.

Začarani krug Budući da je Saudijska Arabija svjesno pokrenula bjesomučnu proizvodnju nafte u najgorem trenutku, kad ekonomija najvećeg potrošača Kine usporava, svi ostali bili su prisiljeni odgovoriti istom mjerom da ne bi bili istisnuti s tržišta. Rezultat je bio začarani krug u kojem niko nije želio smanjiti proizvodnju nafte, pa se sada na svjetskom tržištu našla velika zaliha koju nema niko kupiti. Prihvaćena mudrost kaže da je Saudijska Arabija insistirala na proizvodnji zato da niskom cijenom uništi konkurenciju iz SAD-a i Kanade, u kojima je počela intenzivna eksploatacija nafte iz škriljaca, ali uz cijenu koja nije konkurentna, i to posebno saudijskoj i kuvajtskoj nafti, koje se najjeftinije eksploatišu. Međutim, teorija o naftnim nadmudrivanjima toliko je koliko i teoretičara.
Nakon što su velik dio američkih fabrika izgurali iz igre ili doveli na rub bankrota, Saudijci su spremni stati na kočnicu, doduše, samo ako to učine i drugi (drugi samo ako to učini i Saudijska Arabija), premda i dogovoreno zamrzavanje proizvodnje nije idealno rješenje. Proizvodnju bi trebalo smanjiti, što bi, sasvim sigurno, snažnije uticalo na oporavak cijene, pogotovo zato što bi i druge velike izvoznice u tom slučaju počele smanjivati proizvodnju.
Ipak, u datim okolnostima i zamrzavanje je proizvelo pozitivan učinak, cijena barela pokazuje znakove oporavka, ali savršeno nedovoljnog. Štaviše, analitičari predviđaju da ni taj trend neće potrajati jer se bliži sezonsko održavanje rafinerija prije očekivanoga vrhunca potražnje u ljeto, kad potražnja obično padne. To u kombinaciji s još velikim viškom nafte (oko milion barela na dan), koji ne pokazuje znakove kopnjenja, ne nudi previše optimizma proizvođačima za ovu godinu, slažu se analitičari. Čini se takođe da je upitna realizacija načelno postignutoga dogovora, pa u ovom trenutku prognoze govore o niskoj cijeni nafte i visokoj proizvodnji u sljedeće dvije godine, s perspektivom rasta cijene na relativno zadovoljavajućih 70 dolara po barelu tek 2020. Čak i da se postigne obuhvatan dogovor najvećih proizvođača, pa onda i primijeni, zamrzavanje proizvodnje na rekordnoj razini teško će jako povisiti pomaknuti cijenu nafte. Ukratko, ništa zasad ne upućuje na robusniji oporavak cijene nafte u dogledno vrijeme, ali zato bi drugi dio godine mogao donijeti malo skuplju naftu.

Za potrošače – izvrsno

Posljedice su dvojake, zavisno o uglu gledanja i položaju u ekonomiji. Za zemlje izvoznice nafte (čiji se proračun temelji pretežno na prodaji nafte) ovakva je situacija veoma loša i ima mnogo manje pozitivnih strana. Slično vrijedi za države s razvijenom naftnom industrijom, poput SAD-a, koji, načelno, pozitivne učinke jeftine nafte prebije velikim gubicima u industriji proizvodnje i eksploatacije nafte. Sve druge zemlje u kojima nafta nije relevantan izvor prihoda i zapošljavanja  mogu biti uglavnom zadovoljne njezinom niskom cijenom. Kako za druge tako i za Hrvatsku, obični potrošači osjećaju nisku cijenu nafte na nižim cijenama goriva (motornim vozilima) premda nekako uvijek postoji velik postotni i vremenski nesrazmjer između pada cijene sirove nafte i pada cijene goriva na izvorima te posredno na ostalim cijenama.
U konačnom slučaju učinak je još razvučeniji i često manje vidljiv, ako uopšte jeste, zato što se trgovci i proizvođači redovno žure s usklađivanjem svojih cijena s cijenom nafte kad raste, ali postanu naglo zaboravni kad počne padati. Krajnji korisnici, jednostavnije, najmanje i tek u dužem razdoblju osjete pozitivne strane vrlo jeftine nafte na svjetskom tržištu, do njih uglavnom stignu mrvice. Mnogo bolje prolazi ekonomska ponuda, odnosno proizvođači, trgovci i pružaoci usluga; kod njih učinak u načelu bude izravan i opipljiviji, no i to zavisi o pojedinoj industriji. Iz perspektive politike i države stvari su takođe dvojake: niska cijena nafte za ekonomiju zavisnu od uvoza energenata uvijek je dobrodošla vijest, no u hrvatskom slučaju, na primjer, niska cijena benzina znači i pad prihoda u odnosu na troškove, očigledno neželjene posljedice koja smanjuje proračunske prihode. Države s visokim udjelom energetskih subvencija, recimo, mogu iskoristiti duga razdoblja niske cijene nafte kako bi smanjile ili ukinule subvencije i modifikovale strukturu proračuna (prema procjenama, riječ je o 540 milijardi dolara na godinu na globalnom nivou utrošenih na energetske subvencije), što su mnoge i učinile.

Dugoročno – samo problemi

Šire gledano, trajno niska cijena nafte prijeti produbljivanjem deflacije u Europi, što potrošače navodi na odlaganje kupovanja, a fabrike i ulagače na odlaganje investicija. Nastavkom tog slijeda smanjena potrošnja, jedino stvarno pogonsko gorivo kapitalizma, vodi u opštuekonomsku stagnaciju. Fabrike u SAD-u, odakle je krenuo posljednji val pod kojim su se na kraju našle sve razvijene zemlje, uložile su velik novac u razvoj frakiranja, odnosno eksploatacije nafte iz škriljaca, mahom kreditima. Prsnuće tog mjehura moglo bi izazvati nov financijski slom s dalekosežnim posljedicama. Velike izvoznice nafte u još su težoj situaciji, državni proračun bilježi velike rupe, naftna industrija o kojoj takve zemlje zavise osuđena je na otpuštanja, što znači nagli rast nezaposlenosti, opet pad potrošnje… Sve to izaziva opštu nestabilnost i u geopolitičkoj areni u kojoj nafta na mnogo nivoa ima ključnu ulogu, pa je iz navedenog jasno zašto njena niska cijena uglavnom donosi kratkoročnu korist, ali na duže staze izaziva probleme svima. Uz to, trajno niska cijena nafte smanjuje isplativost ulaganja i inoviranja u čiste izvore energije, ali i u daljnja istraživanja nafte, jednako korisna pojedinim ekonomijama koje računaju na tako otvorena radna mjesta i prihode.
Učinci niske cijene nafte na svjetskom tržištu daleko su od jednoznačnih, no bez obzira na duge popise dobitnika i gubitnika, bilo na nivou država bilo privatnog sektora, većina analitičara složiće se da je riječ o dugoročno lošem trendu. Prije ili poslije velik dio pozitivnih posljedica počne se pretvarati u negativne, što raspravu može skrenuti samo u jednom smjeru. Kad je riječ o prognozama, to je uvijek nezahvalna igra, no postoji konsenzus o tome da će niska cijena ostati još neko vrijeme, uz manje ili veće fluktuacije. Ova godina izgubljena je gotovo sigurno, a vrlo vjerovatno i sljedeća, premda je jedino sigurno da ništa nije sigurno kad se govori o nafti. Malotko je, naime, očekivao početak ovakvoga pada 2014.

Izvor: Lider

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top