I nakon Putina - Putin | Ekonomist

I nakon Putina – Putin

Izborni ciklus održan proteklog vikenda u Rusiji sve je bio, samo ne neizvjestan. Ono što je dugogodišnji lider te druge najmoćnije države svijeta planirao, ostvarilo se. Ali ne treba da čudi… Oko 110 miliona upisanih građana i građanki Rusije imalo je pravo glasa na predsjedničkim izborima, što je iskoristilo njih oko 67 odsto. Utakmica je izgledala ovako, bira se između Putina i još sedam kandidata. Zaista politički nekoretkno, a možda i ljudski, sam protiv svih, rekli bi neupućeni ili oni manje objektivni… Konstatacija nije slučajna, jer je Putin u pobjedi zaista trijumfovao ostavljajući svoje protivnike, na koji god način mu to bili, skoro i nevidljivim na političkoj sceni. Kampanja je prošla na taj način što su se kandidati međusobno svađali, dok se, ispravnije je reći prva strana ili Putin, nije uopšte pojavljivao u javnim debatama koje su organizovane u „čast“ izbora novog šefa države.

Birališta su na dalekom ruskom istoku otvorena još u subotu, ali zvanični rezultati su uslijedili tek u nedjelju veče kada su sva biračka mjesta zatvorena. Tipično za jednu demokratiju, tj. demokratsku državu i to ne treba da čudi… U nedjelju veče, iako je od strane Kremlja sve unaprijed bilo spremno za proslavu, čekalo se samo, dakle samo, saopštenje Centralne izborne komisije. I to je uobičajeno za demokratiju. Prema podacima iste, ruski lider je osvojio 77 odsto podrške onih građana i građanki koji su ostvarili svoje biračko pravo, što dovodi do zaključka da je njegovo ime zaokružilo nešto više od 54 miliona građana. Ostalih sedam kandidata su ostvarili i ne baš sjajne rezultate. Kada se od njihovih pojedinačnih rezultata dobije konačan skor, on nije približan ni polovini glasova podrške koja je data šefu Kremlja. Donekle se u javnosti, zavisi ko ide do koje granice, ovo i projektovalo. Kako i ne bi kada se zna da je glavni Putinov rival, lider opozicije Aleksej Navaljni isključen iz izborne trke. On je usljed presude kojom je oglašen krivim zbog finansijske prevare od strane tamošnjih sudskih instanci, onemogućen da učestvuje u izbornom procesu. I ta pravila poznaje svaka demokratija. Putinu je to dobro došlo… To je i umnogome starom-novom predsjedniku olakšalo vođenje predizborne kampanje, jer je poznato da Navaljni zna da zatalasa široke narodne mase koje ne gledaju istim očima kao i Kremlj. Dakle, pošto se Navaljni inkriminisano ponašao, ne može biti lider države. Prva glavobolja za Putina i njegov tim je prošla i prije nego je izborna kampanja krenula. Druga glavobolja je trajala čak do kasno u nedjelju uveče kada je ruska CIK objavila izlaznost na izborima. Ipak, izlaznost koja se u procentima mjeri sa 67 je zaista visoka i opet karakteristična za one zrelije demokratije… Ovako visoka izlaznost je bila želja Putinovog tima, a za ostvarenje svake želje je potreban ogroman rad kojim se postiže određeni cilj. U ovom slučaju, glavobolja je prošla, želja je ostvarena, a cilj postignut. Jer, procentualno visoka izlaznost daje vjeru u legitimitet izbora. Ograđujući se i ne želeći da bude izazvana sumnja na objektivnost, ovo za legitimitet kažu oni koji su dobro upućeni u dešavanja na ruskoj političkoj sceni.

– Autobusi dovoze glasače na biračka mjesta kako pobjeda aktuelnog predsjednika Vladimira Putina ne bi bila „ukaljana“ malom izlaznošću. U glasačke kutije se ubacuju ranije zaokruženi listići. Ovo bismo mogli nazvati „autobuskim izborima“  – samo su neke od poruka ruske opozicije koje su na dan izbora novog šefa države izlazile u javnost, dok je osuđeni opozicioni prvak Navaljni pozivao na bojkot izbora.

Nakon zvaničnog oglašavanja Centralne izborne komisije, uslijedilo je isto ali od strane Vladimira Putina. On je brojnim pristalicama zahvalio i poručio da je Rusiji potreban napredak i da isti moraju zajedno napraviti.

– Potrebno je prevazići izazove i riješiti zadatke koji se nalaze pred zemljom. Važno je da se različite snage u razvoju zemlje ne vode interesima klanova, već nacionalnim interesima – naveo je Putin u prvom obraćanju po novom izboru za predsjednika.

Biće ovo njemu četvrti put da sjedne u prvu fotelju Kremlja, nakon što je dva puta po izboru na ovo mjesto zbog legislativnih ograničenja bio prinuđen na inverziju fotelja sa tadašnjim i sadašnjim premijerom Dmitrijem Medvedevim 2008. godine. Onda se 2012. opet useljava u predsjedničku rezidenciju gdje će službovati i u narednih šest godina. Od 1999. godine pa na dalje kako su se nizali izborni procesi, on je dominantna ličnost u svojoj državi. Svoju poziciju je učvrstio i na globalnom nivou. I tamo dominira, ne neprikosnoveno, ali izuzetno zapaženo i kao nezaobilazan sudionik u svim važnijim i onim manje od toga svjetskim procesima.

Iako od strane jednih obožavan, a od strane drugih osporavan, nesumnjivo je da se radi o lideru koji će Rusijom vladati četvrt vijeka, bar kako sada stoje stvari, kada mu se okonča i ovaj mandat koji mu je povjeren na posljednjim izborima. Nedeljni trijumf je svakako i postavio nove temelje kontinuitetu onog gesla „I nakon Putina – Putin“. Koliko će još trajati posle te vjekovne četvrtine i da li će uopšte nastaviti da teče nepoznanica je za bilo koga, pa i za glavnog aktera priče.

 

Komentariši

Top