Najveće svjetske banke: Monetarna politika centralnih banaka više ne funkcioniše | Ekonomist

Najveće svjetske banke: Monetarna politika centralnih banaka više ne funkcioniše

Banke su, neočekivano, zaključile da države moraju da povećaju potrošnju. Analitičari vodećih banaka traže konkretnije fiskalne stimulanse za jačanje rasta.

Vodeće svjetske banke Dojče banka, Barkliz, HSBC, Kredi svis, Morgan stenli i Banka Amerike u svojim saopštenjima investitorima složno su poručile: Monetarna politika centralnih banaka više ne funkcioniše, vrijeme je da vlade otvore slavinu, pa makar to značilo povećanje deficita, pišeBiznis insajder.

Izneseni stav je suprotan onom koji smo navikli da slušamo od bankarskih analitičara. Ti ljudi su, na kraju krajeva, ipak bankari. Oni bi trebalo da budu apostoli Miltona Fridmana, borci za kapitalizam. Stav koji bankari tradicionalno zauzimaju je poznat: vlade samo smetaju, budžete treba izbalansirati, a potrošnju treba srezati. Međutim, globalna finansijska kriza 2008. godine je sve to promijenila.

Propast monetarnog eksperimenta

Centralne banke svijeta, uključujući Japan, Evropu, Veliku Britaniju i SAD godinama su držale referentne kamatne stope vrlo blizu nule, sve u nadi da će jeftin novac podstaći investicije i ekonomski rast. Ipak, sada se čini da je taj grandiozni monetarni eksperiment propao: rast BDP-a je svuda prilično slabašan, dok je u Kini, Velikoj Britaniji i nekim dijelovima Evrope u padu.

Od finansijske krize prošlo je osam godina, analitičari investicionih banaka su složni – potrebna je fiskalna politika, što je u njihovom rječniku šifra za povećanje državne potrošnje pa čak i ako će rezultirati povećanjem duga.

“Program kvantitativnog popuštanja je manjkav”, piše u saopštenju analitičara Vinsenta Gale.

Podsjetimo, kvanititativno otpuštanje je program kupovanja državnih obveznica kako bi se smanjila cijena novca i time podstaklo kreditiranje i rast privrede.

“Umjesto bacanja novca iz helikoptera – ekstremne verzije neefikasne montarne strategije – idealna bi bila kombinacija fiskalnih stimulansa praćena normalizacijom vođenja politike kamatnih stopa, što bi pozitivno uticalo na sposobnost kreditiranja banaka. Pozitivne kamatne stope, kvantitativna popuštanja i fiskalni stimulansi mogli bi Evropu pretvoriti od dobrog tržišta u dobru investiciju”.

Ovaj stav je postao iznenađujuće uobičajen. Analitičari Dojče banke Mark Val i Mark de Muizon poručili su investitorima: “Na tržištima je ponovno počeo da preovlađuje stav kako je monetarna politika zakazala te da su fiskalna politika ili koordinisane monetarne i fiskalne mjere neophodne. Sve su oštrije kritike politike Evropske centralne banke – najmanje zbog kontraproduktivnog uticaja nekonvencionalne monetarne politike za banke – dok se u eurozoni pokušava stabilizovati ekonomski ciklus pa se postavlja pitanje hoće li eurozona olabavi fikskalnu politiku?

Koji problem žele da riješe?

Barklizov analitičar Antonio Garsia Paskal slaže se s tom ocjenom. “Fiskalno popuštanje dobija sve veći zamah širom svijeta, za to vrijeme centralne banke oklijevaju s odobravanjem dodatnih monetarnih stimulansa politici jeftinog novca.”

Njihove kolege iz svih gore pomenutih banaka se slažu s tim ocjenama. Međutim, oji tačno problem oni žele da riješe? Stvar je u sljedećem – zemlje razvijenog svijeta u posljednjih nekoliko decenija bilježe ozbiljan pad produktivnosti. Uprkos tehnološkom napretku koji bi trebalo da omogući veću produktivnost, rast BDP-a po satu rada je u dugotrajnom padu.

Snažan faktor demografskih promjena

To je tako iz nekoliko razloga, ali jedan od glavnih su demografske promjene. Što je veći broj starije, radno neaktivne populacije u odnosu na mlade radnike, to je teže podstaći rast privrede i obezbijediti radna mjesta i prosperitet.

Politika nulte kamatne stope centralnih banaka nije promijenila negativan trend. To prikazuju grafikoni Barkliza, kako centralne banke kupuju sve više i više obveznica, preplavljujući finansijski sistem jeftinim novcem, tako njihove bilanse bujaju, što je dovelo do rasta javnog duga u odnosu na BDP.

Nijedna od preduzetih mjera nije rezultirala željenim rastom. Na primjer, trenutna prognoza rasta BDP-a Velike Britanije je 0 odsto do kraja godine.

U takvim okolnostima, komercijalne investicione banke počele su da kuju novi plan. “Zaboravite niske kamate, država mora povećati potrošnju”, tvrde oni.

Peter Hoper i njegov tim u Dojče banci ističu: Konvencionalni fiskalni stimulansi najpotrebniji su u eurozoni, gdje bi bili i najefikasniji, no upravo tamo će se te mjere suočiti s nezanemarivim političkim preprekama.

Pridobijanje političkih argumenata za jasno popuštanje fiskalne politike zahtijevaće strukturalne reforme. Koordinacija sprovođenja fiskalne politike će u tom slučaju morati da evoluira, što podrazumijeva i određeno zadiranje u državni suverenitet.

Samofinancirajući strategija

Njegove kolege iz Dojče banke Mark Val i Markj de Muizon predstavili su program za ostvarenje tog plana. Oni kažu da ako se vlade članica eurozone uspiju dogovoriti na povećanje budžetskih deficita za 0,4 odsto u prosjeku, dodani rast bi sam sebe finansirao, drugim rečima, rast bi amortizirao povećanje duga.

“Dodatna popuštanja u strukturalnom budžetskom deficitu zahtijevala bi u prosjeku samo 0,4 odsto BDP-a godišnje, za eurozonu u cjelini. Korisni efekti prelivanja od rasta jedne države u drugu držaće to popuštanje pod kontrolom. Kako bi troškovi ostali na definisanim nivoima, potrebna je odgovornost i strogo pridržavanje svih država članica bez zloupotrebi. “

“Strategija bi trebalo da bude samofinancirajući. Drugim riječima, 0,4 odsto BDP-a u tri godine ekvivalentno je 130 milijardi dolara eura, no pozitivni efekti na rast BDP-a gurnuće nominalni fiskalni deficit te odnos javnog duga i BDP-a ispod nivoa koju bi imali bez takvih mjera. “

Fiskalni stimulansi na zadnja vrata

Potrošnja bi morala biti ciljana i kretati se u rasponu od nula do tri posto, zavisno o zemlji. Postoji samo jedan problem – evropska regulativa insistira na konzervativnim i budžetski izbalansiranim fiskalnim mjerama. Opšti dug države ne bi smio prelaziti tri posto, a ukupni dug u odnosu na BDP ne bi smio biti veći od 60 odsto, u svakoj državi članici eurozone.

Analitičarka za Kredi svis je predložila da Evropska centralna banka (ECB) mjere fiskalnog stimulisanja sprovede kroz zadnja vrata, kupovinom državnih obveznica kako bi tim državama omogućile jefitnije finansiranje državne potrošnje. “S niskim kamatnim stopama i kvantitativnim popuštanjima, OECD i MMF, među ostalima, toplo preporučuju državama širom svijeta, a posebno onima koje za to još imaju dovoljno prostora u fiskalnom sistemu (čitaj Njemačka) da više porade na povećanju kapitalnih investicija.”

“Tržište je spremno”, tvrdi Mihael Hartnet iz Banke Amerike.

“Generalno, 48 odsto investitora smatraju da je sadašnja fiskalna politika odviše kruta te da ju je nužno da olabavi.”

Redakcija
Redakcija

Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top