Mrav i cvrčak - Piše: Prof. dr Petar Ivanović | Ekonomist

Mrav i cvrčak – Piše: Prof. dr Petar Ivanović

Da li sjećate priče o mravu i cvrčku? Mrav je cijelo ljeto vrijedno radio, gradio kuću i prikupljao hranu za zimu. Cvrčak je ismijavao mrava i predano uživao u čarima ljeta. Došla je zima. Pao je prvi snijeg. Mrav je uživao u plodovima svog rada, u toploj kući i dovoljno zaliha hrane. Cvrčak nije imao nikakvo sklonište, smrzavao se gladan. Pouka priče bila je: budite odgovorni! Razmišljajte o onome što dolazi! Radite vrijedno!

Svi u Crnoj Gori koji danas znaju sve o liberalizmu, slažu se u jednom: liberalizam ne valja, socijalna pravda je super! I zaista, na prvi pogled, izgleda super. Sve i kad bi htio, ko bi mogao da nađe manu principima jednakosti i solidarnosti? Šta ima loše u tome da jednako podijelimo ono što pojedinci stvore, zarade ili imaju?

Kada je katolički svještenik Luigi Taparelli D’Azeglio (1793-1862) skovao termin socijalna pravda, bio je zabrinut za probleme polarizacije klasa tokom industrijske revolucije, koja je, bez obzira na to da li podržavate socijalnu pravdu ili ne, označila prekretnicu u razvoju čovječanstva. Međutim, pristalice socijalne pravde često izostavljaju Taparelijevo tumačenje uloge pojedinih djelova društva. “Svaki dio društva ima prava i obaveze koje treba da budu prepoznate i podržane. Svi djelovi društva treba da sarađuju racionalno, a ne da se međusobno takmiče ili ulaze u konflikte”.

Zahvaljujući i blagodetima industrijske revolucije, priča s početka evoluirala je tokom vremena. Savremena verzija glasi: mrav je cijelo ljeto vrijedno radio, gradio kuću i prikupljao hranu za zimu. Cvrčak je ismijavao mrava i predano uživao u čarima ljeta. Došla je zima. Pao je prvi snijeg. Mrav je uživao u plodovima svog rada, u toploj kući i dovoljno zaliha hrane. Cvrčak se smrzavao gladan. Iznenada, dobio je ideju. Pozvao je medije i održao konferenciju za štampu. Kako to da mrav može da uživa u svom toplom domu, na hladnoći, a ja nemam ni dom? – upitao je promrzli cvrčak. Zar je pravedno da mravi imaju zalihe hrane za cijelu zimu, a ja nemam ni za jedan dan? Mediji su objavili fotografije cvrčka koji se smrzava i mrava koji uživa u toplom domu. Svi koji su vidjeli fotografije bili su zaprepašćeni razlikama u kvalitetu života mrava i cvrčka. Kako je to moguće, danas, u XXI vijeku? Kako je moguće da u našoj zemlji siroti cvrčak nema šta da jede?

Mapetovac Žabac Kermit pojavio se u emisijama posvećenim socijalnoj pravdi i napisao pjesmu “Nije lako biti zelen”. Nevladine organizacije pokrenule su nezadovoljne mase i organizovale protestnu šetnju ispred kuće mrava. Mladi su se utrkivali u organizovanju performansa. Nije im smetalo da ne rade, kako bi dali doprinos razvoju demokratije i podržali smrznutog cvrčka. Velečasni tumač Božje pravde klečao je na koljenima i pozivao sve da se pomole za zdravlje iznemoglog cvrčka. Lideri opozicionih partija počeli su da optužuju partije na vlasti da su krive za situaciju u kojoj se našao jadni cvrčak. Pitanje socijalne pravde podijelilo je vladajuću koaliciju. U znak protesta, Predsjednik Parlamenta je otišao na Island, kako bi se izložio hladnoći i uz poruke socijalne pravde, podržao hrabrog cvrčka. Parlamentarna komisija organizovala je specijalno saslušanje i zaključila da nije u redu da neko ima pune ambare hrane, makar i radio cijelo ljeto, a neko nema, makar i ne radio ništa, jer Ustav propisuje da smo društvo socijalne pravde. Socio-ekonomski savjet je na predlog tripartitnih komisija zaključio da treba harmonizovati zalihe hrane na način da svi imaju dovoljno da mogu normalno da žive i rade. Kasnije se, tokom prekucavanja ove odluke, izgubio dio teksta “i rade”.

Napokon, pritisnuta svim djelovima društva, Vlada je predložila, a Parlament usvojio, Zakon koji je obavezao mrava da polovinu svega što zaradi svojim radom da cvrčku. Dodatno, svaki mrav morao da je zaposli tokom ljeta najmanje jednog cvrčka. Za kaznu, vrijedni mrav je morao da plati porez na svu hranu koju je pojeo prije stupanja na snagu ovog zakona. Kako nije imao novac da plati porez, njegova kuća je konfiskovana. U nju se uselio cvrčak. Nevladine organizacije su slavile socijalnu pravdu. Mladi su klicali velikoj pobjedi demokratije. Mediji su se utrkivali ko će više puta pozvati cvrčka u talk-show. Političari su bili ponosni na usvojeni Zakon.

Svi su bili toliko ushićeni da su zaboravili na pouku priče. Pa, šta bi sa poukom? Ništa! Mrava više niko nije vidio. Nestao je u snijegu. Cvrčak je, nakon što je pojeo svu hranu koju je našao, napustio kuću. Kuća je sada napuštena i u nju su se uselili pauci koji terorišu nekada miran kraj. I, usput budi rečeno, nijedan cvrčak nije prihvatio da radi sa mravima.

Frederik Bastiat nije bio pristalica socijalne pravde, bio je pristalica liberalizma. Ali, u eseju Jednakost i bratstvo napisao je: “Ako socijalisti podrazumijevaju da u vanrednim okolnostima, u hitnim slučajevima, država treba da odvoji sa strane određene resurse, da pomogne određenoj grupi nesrećnih ljudi, da im pomogne da se prilagode okolnostima koje se mijenjaju, mi ćemo se, naravno, složiti. To se i sada radi. Ali, mi želimo da se to radi bolje. Postoji, međutim, tačka na ovom putu koja se ne smije preći. To je tačka na kojoj bi organizovano dobročiniteljstvo učinilo više trajne štete, nego privremene koristi.”

Tapareli se zalagao za jednakost prilika. Današnje pristalice socijalne pravde zalažu se za jednakost rezultata. I upravo taj dio njihovog vjerovanja ugušiće pravdu, makar se on zvala i socijalna, jer da bi se nešto podijelilio mora se najprije stvoriti. A nikada nijesu stvarali oni koji samo predano uživaju u čarima ljeta, već oni koji su vrijedno radili.

Piše: Prof. dr Petar Ivanović

Izvor Blog Ministarstva poljoprivrede I ruralnog razvoja

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top