Lažni ljekovi i uspon reklamne industrije | Ekonomist

Lažni ljekovi i uspon reklamne industrije

Ljudi su oduvijek tragali za čudesnim ljekovima koji bi izliječili bilo koju bolest; što egzotičniji sastojci, to veća mogućnost prodaje. Žene su u starom Rimu kupovale bočice sa znojem gladijatora i koristile ga kao kozmetičko sredstvo, a čak i danas je “Egyptian magic” losion, koji se proizvodi u Teksasu, među najprodavanijim proizvodima.

Egzotični eliksiri liječe raznorazne boljke

Zlatni vijek patentiranih ljekova bilo je Viktorijansko doba, kada su oglašivači dopirali do široke publike, a marketing strategije za “ljekove” nisu podlijegale nikakvim pravilima. Osim postavljanja oglasa u novinama, što je bio uobičajen način prodaje još od 17. vijeka, prodavci s početka 19. vijeka su se dosjetili i da svoje oglase ispisuju na zidovima ili stijenama. Uskoro se počelo i s ispisivanjem vagona i tumaranjem ulicama s natpisima što je dovelo do takvog vrhunca prodajnih tehnika da su se sredinom 19. vijeka Amerikanci žalili kako se od reklama ne može imati mira.

Uspon “patentiranih” ljekova

Henri T. Hembold bio je među prvim prodavcima patentiranih ljekarija koji je razumio ogroman potencijal štampe za uspješnu trgovinu. Biljka buču, koju je Hembold odabrao kao svoj omiljeni proizvod, dugo su koristili domoroci u Južnoj Africi kao lijek i kozmetičko sredstvo, a već je bila popularizovana u američkim medicinskim časopisima kao lijek za prostatu i urinarne probleme.

Hembold je odlučio da primijeni drugačiji pristup kako bi osigurao da se njegov eliksir istakne u odnosu na desetine drugih medicinskih patenata na tržištu – umjesto na ljekovita svojstva biljke, on je lukavo naglasak stavio na zaplašivanje potencijalnih kupaca putem opisa užasnih bolesti koje bi mogle biti izliječene ekstraktom biljke.

Cigarete kao lijek za astmu

Na samom početku, anonimno je, na javnim mjestima, ostavljao primjerke pamfleta pod naslovom “Vodič za pacijente: Studija o oboljenjima polnih organa”, koji je opisivao simptome kao što su “nemir” ili “nemogućnost da se pomisli na bolest bez osjećanja užasa”, a koji bi, ukoliko se ne liječe (buču biljkom, naravno), mogli dovesti do epilepsije, gubitka razuma ili smrti.

Prirodno, Hemboldovi pamfleti su bili zamišljeni tako da svaki čitalac kod sebe prepozna upravo opisane simptome, a užasnuti hipohondri su naravno bez razmišljanja požurili da kupe čudesni proizvod. Mudri prodavac je zatim odlučio da s ostavljanja pamfleta po javnim mjestima pređe na kupovanje oglasa u najtiražnijim američkim novinama i magazinima.

Potražnja stvara prodaju

Hembold je napravio čitavo bogatstvo od prodaje buču ekstrakta, a štampa je uskoro shvatila da ovakve vrste oglasa mogu biti znatan izvor prihoda. Uporedo s cvjetanjem novinarskog biznisa nakon Građanskog rata, oko oglasa je rasla jedna potpuno nova industrija. Naime, umjesto obavještenja smišljenih od strane prodavaca ovih varljivih ljekova, agencije su počele sa zapošljavanjem sopstvenih autora s ciljem smišljanja reklamnih tekstova.

Do kraja 19. vijeka, oglasi za patentirane ljekove postali su glavni izvor prihoda većine agencija i autora. Kao što je jedan od prvaka reklamnog biznisa, Klod Hopkins, napisao, “Ljekovi su bezvrijedna roba dok god se ne stvori potražnja”.

Heroin rješava problem kašlja

Dobu patentiranih ljekova i medicinskih predstava u cilju njihove promocije došao je kraj kada su vlasti odlučile da uvedu strožije kontrole ovog tržišta. “Pure Food and Drug Act” iz 1906. godine stavio je tačku na savez ljekova i advertajzinga kada je propisana neophodnost tačnih i preciznih oznaka na ljekovima.

Dok modernom čitaocu može biti smiješna lakovjernost ljudi iz viktorijanskog doba, čini se da ni danas nismo imuni na sumnjive reklame. Internet je omogućio raznovrsnim prodavcima da dođu do publike o kojoj su Hembold i njemu slični mogli samo da sanjaju, a postavljanjem ličnih podataka na društvenim mrežama, korisnici postaju laka meta.

Društvene mreže danas prate klikove na oglase za, na primjer, pilule za mršavljenje, pa algoritmi mogu matematički da predvide koje druge proizvode bi korisnik vjerovatno kupio, a pošto nije vjerovatno da se ljudska priroda promijeni, trgovci će uvijek moći da zarade.

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top