Ključno razumijevanje ekonomije koja nas okružuje: Koja je razlika između kapitalizma i neoliberalizma? | Ekonomist

Ključno razumijevanje ekonomije koja nas okružuje: Koja je razlika između kapitalizma i neoliberalizma?

Kapitalizam i neoliberalizam – dva termina koje često susrijećemo, često zajedno. Jesu li kapitalizam i neoliberalizam isto? Nisu. Je li neoliberalizam kapitalizam? Jeste. Ali postoje razlike? Da. Tolike razlike da bi tome trebalo posvetiti posebnu pažnju? Itekako.

Ako želimo zaista da razumijemo ekonomske pojave oko sebe, a malo šta toliko utiče na naš život poput ekonomije, razlika između kapitalizma i neoliberalizma možda je i ključna za to razumijevanje.

Krenimo redom. Kada govorimo o kapitalizmu onda zapravo govorimo o širokoj definiciji, ali ukratko možemo reći da se radi o ekonomskom sistemu koji se svodi na stvaranje kapitala, odnosno bogatstva.

Iako je prošlo već više od 150 godina, nemamo kuda pobjeći od preciznog, kratkog i posve razumljivog pojašnjenja koje je dao Karl Marx – kapitalizam se svodi na proizvodnju robe kroz eksploataciju proletarijata (radničke klase) od strane buržoazije (bogatih ljudi – odnosno kapitalista). Kratko, jasno.

Pristalice kapitalizma ne vole riječ “eksploatacija” (a kamoli “proletarijat” i “buržoazija”!), ali ovdje se bavimo definisanjem, ne navijanjem. Radnik može itekako biti srećan bivajući eksploatisan, ako recimo ima dobru platu i ne pretežak posao, ali u krajnjem, kada se sve zbroji i oduzme, on svojim radom ostvaruje profit za vlasnika, kapitalistu, koji pak njemu daje dio isplaćujući mu platu, bonuse ili šta već.

Dakle, kapitalizam je, u esenciji, niz društvenih praksi koje se svode na akumulaciju kapitala. Kapitalizam jednostavno jeste – on nije ideologija, to je vrlo važno za istaknuti. Kapitalizam nije otuđenje radnika do proizvoda kojeg proizvodi. Kapitalizam nije suštinski stvaralac slobodnog tržišta. Nije ni sila koja sprječava radnika da utiče na tržište na način da se izbori za vlastite interese. Dakako, što je opet vrlo važno za istaknuti – kapitalizam može, a najčešće i hoće, dovesti do svih ovih pojava.

Svakako je zanimljivo spomenuti kako Karl Marx zapravo nikada nije koristio riječ “kapitalizam”. Spominjao je kapital, kapitaliste, kapitalistički način proizvodnje. Termin “kapitalizam” tek je kasnije postao popularan kao zbirni naziv za sve ove pojmove.

Postoji razlog zašto Marx nije koristio riječ “kapitalizam”, jer u većini slučajeva “izmi” su ideologije, a kapitalizam to nije. Ono što je kasnije riječ “kapitalizam” označavala zapravo je ono što je Marx nazivao “kapitalistički način proizvodnje”, a to obuhvata sve ono što dovodi do akumulacije kapitala – društvene odnose, institucije, prakse, mehanizma itd.

Neoliberalizam pak jest ideologija, tačnije – neoliberalizam je politička filozofija i skup vjerovanja.

(Spomenimo odmah ovdje kako “neoliberalizam”, iako zvuči slično, nije isto što i američki “politički liberalizam”, odnosno politički pravac koji zagovara progres i ljudske slobode. Neoliberalizam se zapravo referira na “klasični liberalizam” – vjerovanje da pitanja ekonomije trebaju biti odlučivana od strane privatnih građana, a ne država, odnosno Vlada).

Pobornici neoliberalizma ne govore samo o ekonomiji, njihova ideologija obuhvata nešto znatno veće – oni tvrde kako istinski poznaju ljudsku narav u korelaciji sa ekonomijom. Tvrde kako, imajući sva ta znanja, upravo oni znaju kako treba oblikovati svijet da bi se došlo do maksimalnog “procvata čovječanstva”. Kako? Tako da se sva moć preda u ruke korporacija, uključujući i ono što danas smatramo “sveto izuzeće” od privatizacije – škole, bolnice, vojska, vatrogasci, policajci: sve, sve.

Dakle, neoliberalizam nije ni “grana” kapitalizma, ali jeste ideologija koja se nadograđuje na ekonomski sistem kojeg znamo pod nazivom kapitalizam. Naravno, mnogi će, radi jednostavnosti, reći kako je neo-liberalizam zapravo jedna vrsta kapitalizma, brutalnija vrsta.

Ako baš želimo, možemo to reći na takav način, ali moramo biti svjesni razlike između ekonomskog sistema i ideologije. Zašto je to toliko bitno? Zato što s ekonomskim sistemom možemo napraviti svašta, recimo postaviti ga teoretski u takve gabarite da možda onaj ranije spomenuti “sretni eksploatisani radnik” bude većinski predstavnik radničke klase novog doba.

Sa neoliberalizmom s druge strane ne možemo puno, osim možda mu na neki način pružimo otpor ako nam se ne sviđa.

Dakle, definisali smo da je neoliberalizam ideologija, ali kakva tačno ideologija? Kako smo već i spomenuli, neoliberalizam vjeruje u maksimalnu moguću privatizaciju uz maksimalnu i po mogućnosti potpunu deregulaciju tržišta – drugim riječima, teži uklanjanju svih barijera koje stoje na putu ostvarivanja maksimalnog profita. Ko im na tom putu smeta? Država.

Naime, država je ta koja donosi zakone kojih se korporacije moraju držati. Ekstreman primjer – država je ta koja svojim zakonima naređuje da poslodavac ne smije ubiti ili ugroziti život svog zaposlenog. Država je ta koja bi trebala kazniti korporaciju ako ona, recimo, potruje svoje zaposlene otrovnim plinom kojem ih je izložila misleći, recimo, da će ih izloženost istom učiniti produktivinijima.

Kada ne bi bilo države, ili kad bi država barem bila minimalna, korporacije bi mogle raditi sve što žele da ostvare što veći profit.

Takvi primjeri zvuče vrlo uznemirujuće, ali neoliberali na te stvari gledaju posve drugačije – oni smatraju, ideološki, kako ljudska sreća može postojati samo ako kapitalistima damo mogućnost da zarade maksimalno koliko mogu.

Nije teško pogoditi koje mehanizme zagovara neoliberalizam – privatizaciju svega javnog te deregulaciju, naročito finansijskog tržišta. Da im dobro ide pokazuje svijet u kojem živimo – naime, deregulacijom finansijskog tržišta došlo je do ogromnog porasta moći financijskog kapitala (banke, hedge fondovi… generalno svih onih koji posuđuju novac za profit i vrte se oko toga), ali u isto vrijeme na štetu svih drugih – proizvođača, potrošača, radnika, pozajmljivača…

Sinonim za bogatog kapitalista prije nekoliko decenija bio je vlasnik fabrike, ili lanca fabrika, a danas je to bankar ili upravnik hedge fonda – zahvaljujući neoliberalizmu.

Postoji li u ideologiji neoliberalizma nešto konkretno što favorizuje finansijski kapitalizam ispred industrijskog kapitalizma? Zapravo i ne – govorimo o ideologiji koja je u svojoj suštini posve jednostavna: maksimalno odriješiti ruke kapitalistima, svim kapitalistima. No, neminovni uzlet doživjeće finansijski kapitalizam jer mu, zbog brojnih razloga, deregulacija “više prija” nego industrijskom (kojem određena količina regulacija može čak i pomoći u određenim slučajevima).

Pojedini marksistički kritičari, kao što je na primjer David Harvey, vjeruju da je neoliberalizam od sredine 20. vijeka do danas postao nešto još i više od političke filozofije – politička strategija kojom se finansijski kapital vraća nakon što je izgubio znatan dio svoje moći nakon Oktobarske revolucije, jačanja evropske socijal-demokratije, sloma Wall Streeta 1929. i implementacije New Deal-a u SAD-u.

Dakle, kapitalizam može izgledati raznoliko, zavisno koja je ideologija pritom dominantna. Na primjer, socijal-demokratija je u suštini isto kapitalistička ideologija, ali ideologija koja smatra da bi znatan dio društvenog života morao ostati “ne-kapitalistički”. Drugim riječima, socijal-demokratija smatra da bi kapitalizam trebao biti lokomotiva ekonomskog rasta, ali da u isto vrijeme ne bude u stanju da diktira vrijednosti i društvene norme diljem jedne kulture ili društva.

Dakako, marksisti smatraju kako je ovo vrlo naivno gledanje na svijet te ističu kako će kapitalisti prije ili kasnije probiti lance socijal-demokratije i u konačnom će ponovo zagospodariti svime čime se može zagospodariti.

Da su pritom bili u pravu možemo se uvjeriti i sami – dovoljno je pogledati razvoj svijeta od 1980-ih do danas. Drugim riječima, kapitalisti imaju veći interes i u borbi sa socijal-demokratima izvojevaće pobjedu svaki put.

Neoliberali su pak “udarne jedinice” za kapitalizam bez granica. Njihovo je vjerovanje da kapitalističke uslove treba proširiti na sve aspekte društvenog života. Pritom će se uvijek pozivati na “tržišta”, ali o kakvim tržištima zapravo oni govore? O tržištima na kojima dominiraju velike korporacije koje postaju apsolutni gospodar života čovjeka jer više nema društvene snage koja im može kontrirati.

Neoliberalizam  bismo mogli nazvati jednim od “ukusa” kapitalizma ili pak “školom” kapitalizma. Pritom treba istaknuti kako postoji više takvih škola, recimo kejnzijanizam (makroekonomska teorija temeljena na idejama britanskog ekonomista Johna Maynarda Keynesa) koji smatra kako je kapitalizam u suštini nestabilan te stoga postoji potreba za snažnom državom, odnosno državnim intervencijama, da bi kapitalizam funkcionisao.

Kejnzijanska ekonomija zagovara miješanu ekonomiju – odnosno dominaciju privatnog sektora uz važnu ulogu Vlade i javnog sektora. Važno je napomenuti kako je taj model dominirao ekonomskim politikama vodećih zapadnih zemalja pred kraj Velike ekonomske krize, u Drugom svjetskom ratu te u poslijeratnim decenijamaa sve do 1970-ih.

Kasnijih godina dolazi do uspona neoliberalizma koji gura kejnzijanizam i preuzima dominaciju. Drugim riječima, oni najgori aspekti kapitalizma – prije svega povećanje produktivnosti radnika bez povećanja plata – vezani su direktno uz ovu tranziciju od kejnzijanizma prema neoliberalizmu.

Dakako, nema niti jedne kapitalističke zemlje danas koja je 100% neoliberalna ili 100% kejnzijanska (ili nešto treće), već je većinom riječ u uticaju raznih škola.

Pobornici neoliberalizma smatraju da ništa ne treba biti javno, a i ono što danas jeste javno da treba dati u ruke barem nevladinih udruženja. Nadalje, tvrde kako su upravo zahvaljujući neoliberalizmu iz siromaštva širom svijeta podignuti milioni.

S druge strane, kritičari ističu, s razlogom, brojne destruktivne aspekte neoliberalizma. Jedan od neiminovnih proizvoda je pojačana globalizacija koja dovodi do toga da brojne zemlje gube svoje pravo na samoodređenje.

Dolazi i do masovne “kriminalizacije siromašnih” što je naročito vidljivo u SAD-u gdje zatvore preuzimaju privatne korporacije, sve “u duhu” neoliberalizma.

Na kraju, neoliberalizam je apsolutno destruktivan po našu planetu i okolinu jer cilj je samo zaraditi novac, sve drugo je nebitno. Taj stav je možda najdirektnije iznijet od strane jednog od najistaknutijih ideologa neoliberalizma, Miltona Friedmana, koji je zapisao: “Ukoliko će išta sa sigurnošću uništiti naše slobodno društvo, potkopati njegove same temelje, onda je to široko prihvatanje upravljanja društvenim odgovornostima na bilo koji način koji nije fokusiran na to da se zaradi što je više moguće novca”.

Tako otprilike razmišlja pobornik neoliberalizma i ne treba posebno ni naglašavati koliko su takvi stavovi potencijalno destruktivni po svijet u kojem živimo. No, novac ima fascinantnu privlačnost kod ljudi i stoga ne čudi toliki broj pobornika neoliberalizma, a među mnogim pripadnicima kapitalističke klase ovo je logični izbor.

Dakle, ono što smo ovdje utvrdili je činjenica da kapitalizam – kao ekonomski sistem – i neoliberalizam – kao jedna od kapitalističkih ideologija – svakako nisu jedno te isto, ali svakako stanuju pod istim širokim krovom. Debata se odavde nastavlja dalje – što učiniti? Povratak kejnzijanizmu? Revolucionarnom anti-kapitalizmu? Nečemu trećem? Jedna stvar je sigurna, ako stvari ne funkcioniraju – ako milioni pate od siromaštva, nezaposlenosti i opadanja životnog standarda, ako nam je planeta ugrožena, i ako nezadovoljstvo u društvu postaje pandemično – nešto se mora mijenjati.

Izvori / referenceadvance.hr (Antun Roša)

-Beyond SDGs: Can Sustainable, Patient Capitalism Jumpstart Economic Growth?

-What’s the Difference Between the Capitalism and Neoliberalism?

-‘Neoliberalism’ and ‘Capitalism’ – what’s the difference?

-Neoliberalism and the State

-The essence of neoliberalism

-The crisis of neoliberalism

-From Keynesianism to Neoliberalism: Shifting Paradigms in Economics

-Neoliberalism – the ideology at the root of all our problems

-The Power of Ideas – Explaining the Shift from Keynesianism to Neoliberalism

Redakcija
Redakcija

Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top