Kineski čelik protiv ostatka svijeta – odgovor antidamping carine i zamjena aluminijumom | Ekonomist

Kineski čelik protiv ostatka svijeta – odgovor antidamping carine i zamjena aluminijumom

Svjetska čelična industrija je godinama u velikoj krizi, viškovi su ogromni i mjere se stotinama miliona tona, zbog niskih cijena čelika i smanjene tražnje. U posljednje tri godine izvoz čelika iz Kine, koja proizvodi polovinu svjetskog čelika, nije smanjen, već je udvostručen na oko 120 miliona tona. Zbog toga EU i SAD uvode antidamping carine optužujući Kineze da viškove izvoze u inostranstvo po niskim cijenama i tako prave nelojalnu konkurenciju ostalim proizvođačima. U međuvremenu, automobilska industrija, kao najveći potrošač čelika, primjenom novih tehnologija sve više koristi aluminijum umjesto čelika, što će industriju čelika uvesti u još veći problem, a što su već osjetile brojne evropske čeličane.

Kineski čelik predmet antidamping carina

SAD i EU optužuju kineske proizvođače za dampinške cijene, zbog subvencija države, koje kineskim proizvođačima čelika omogućavaju da prodaju čelik po cijenama ispod stvarnih troškova proizvodnje, zbog čega je jeftini kineski čelik “preplavio” svjetsko tržište. SAD su prošle godine uvele carine na hladno valjani čelik iz Kine od gotovo 300 odsto. I EU je u posljednjih godinu dana nekoliko puta povećavala carine na čelične proizvode iz Kine, a posljednji put je to učinila početkom ove godine, kada su podignute u visini od 30,7 do čak 64,9 odsto. EU je zaštitila i svoje proizvođače automobila od kineske konkurencije, pa je u januaru uvedena carina od 22,3 odsto na uvoz aluminijumskih felni. Od 39 antidamping mjera EU, 17 je uvedeno za proizvode iz Kine.

S druge strane, Kina se brani argumentom da nisu njene kompanije krive za problem u evopskoj čeličnoj industriji, već neefikasnost i slabo poslovanje evropskih čeličana. Kao potvrda te tvrdnje navodi se podatak da je 2012. godine prodajna cijena čelika evropskih kompanija bila 553 eura po toni, a kineskih 600 eura po toni. Tri godine kasnije, kineski čelik se prodavao po cijeni od 404 eura, a evropski za 427 eura po toni, dok je čelik američkih kompanija bio još skuplji. Upravo tada počinju problemi, jer se u novembru 2015. godine cijena kineskog čelika spustila na rekordno niskih 272 dolara po toni. Prema projekcijama, cijena čelika ove godine biće 355 dolara po toni, dok će blago rasti u narednim godinama, a 2020. godine će iznositi 390 dolara.

Nakon što je u aprilu prošle godine propao pokušaj 30 najvećih proizvođača čelika da se dogovore o mjerama za rješenje ogromnog viška na tržištu, počinje i otvoreni sukob sa Kinom. Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), u 2015. godini globalni kapaciteti proizvodnje čelika iznosili su 2,37 milijardi tona, ali je samo 67,5 odsto iskorišteno. Kineski kapaciteti su oko milijardu tona, što je daleko više od njenih potreba.

Kineska čelična industrija neprikosnoveni lider

Kina godišnje proizvodi oko 800 miliona tona čelika, četiri puta više nego što ijedna druga država ikada proizvela na godišnjem nivou i gotovo deset puta više od proizvodnje SAD. Osim što je najveći svjetski proizvođač, Kina je i najveći potrošač čelika. Inače, Kina ima i komparativne prednosti u proizvodnji čelika: ima svoju rudu gvožđa, veliko unutrašnje tržište, a u blizini su azijska tržišta, koja su, takođe, veliki potrošači čelika. U svijetu najviše čelika po stanovniku troši Južna Koreja 1.113 tona, zatim, Tajvan 750,6 tona i Japan 497,3 tone.

nova-kompanija-baowu-470x289Međutim i Kina je suočena sa problemima u tom sektoru i stoga je zvanični Peking saopštio da je najviši prioritet u ekonomskom programu – smanjenje prekomjerne proizvodnje i državnih subvencija u sektoru čelika. Na domaćem tržištu tražnja za čelikom je oslabila, jer rast kineske privrede usporava, a imajući u vidu da je i globalno tržište prezasićeno, Vlada u Pekingu je riješila da smanji proizvodnju za 150 miliona tona do 2020. godine. Ove godine očekuje se proizvodnja od 825 miliona tona, ali će veći deo biti usmjeren na domaće tržište, prije svega, u građevinski sektor, jer su planirani veliki infrastrukturni radovi.

Ipak, Kina ne odustaje od proizvodnje čelika. Pred sam kraj prošle godine zvanično je formiran novi nacionalni lider u toj u oblasti, spajanjem dvije velike čeličane. Naime, “Baosteel” i “Wuhan Iron and Steel” su se spojili stvorivši novu kompaniju pod nazivom “China Baowu Steel”, koja tako postaje drugi najveći proizvođač čelika na svijetu, posle multinacionalne kompanije “Arselor Mital”. Nova kompanija će raspolagati imovinom u vrijednosti od 105,9 milijardi dolara i imaće 228.000 zaposlenih. Njene članice su prošle godine proizvele ukupno oko 60 miliona tona čelika.

Čelična industrija na prekretnici – aluminijum mijenja čelik

Prema podacima revizorske kompanije “Ernst Young”, prošle godine 30 najvećih svetskih čeličana bilo je ukupno dužno 150 milijardi dolara, a dio njih je na ivici bankrota. Ključni problem ove industrije još nije riješen, jer višak od nekoliko stotina miliona tona čelika i dalje ugrožava cijene. Pritom, kineski izvoz čelika je samo u julu prošle godine skočio za 5,8 odsto, na 10,3 miliona tona. Poređenja radi, Velika Britanija proizvodi ukupno 12 miliona tona godišnje. Inače, Kina je u prvoj polovini prošle godine izvezla 67,4 miliona tona čelika, što je rekord.

U Evropi se godišnje proizvede 210 miliona tona čelika, ali zbog konkurencije kompanija iz Kine, očekuje se da će industrija čelika do 2030. godine biti prepolovljena. Evropske čeličane u 500 pogona zapošljavaju oko 330.000 ljudi, a u posljednje tri godine otpušteno je 40 hiljada radnika. Najavljena redukcija kapaciteta znači da bi evropske čeličane godišnje proizvodile 100 miliona tona čelika. Dodatni problem predstavlja i to što se u pojedinim industrijama čelik sve više zamjenjuje drugim materijalima.

Prema procjenama Svjetskog udruženja čeličana, automobilski sektor učestvuje sa približno 12 odsto u ukupnoj globalnoj potrošnji čelika. Čelik je dominantan materijal u proizvodnji automobila i čini otprilike 60 odsto težine prosječnog automobila. Međutim, u budućnosti udio čelika će se smanjiti, jer proizvođači traže lakši materijal, poput aluminijuma, koji je više u skladu sa strogim propisima EU i SAD, kojima se uređuje emisija automobila i efikasnost goriva. U Sjevernoj Americi, u posljednje tri godine prosječan sadržaj aluminijuma u automobilima je povećan za oko pet puta, a predviđa se da će se u narednih deset godina povećati na čak 19 odsto. Pojedine kompanije u pokušaju da povrate dio tržišta izlaze sa novim, naprednim vrstama čelika visoke čvrstoće. Vodeći svjetski proizvođač “ArcelorMittal” predstavio je inovaciju, koja će automobile u budućnosti učiniti značajno lakšima, a riječ je o novoj leguri čelika, koja je za trećinu veće čvrstoće od dosadašnjih čelika, koji se koriste u automobilskoj industriji. Ta kompanija očekuje da će na taj način parirati konkurenciji aluminijuma.

Prestrojavanje na tržištu čelika – spajanja neminovna

U cilju prevazilaženja krize pojedine kompanije su započele proces restrukturiranja, dok druge izlaz vide u udruživanju. Tako je najveći njemački proizvođač čelika “ThyssenKrupp”, koji ima dug od 4,77 milijardi eura, najavio prodaju imovine, a razmatra se spajanje sa indijskom kompanijom “Tata Steel”, drugim po veličini proizvođačem u svijetu. Takođe, vodeći svjetski proizvođač čelika “ArcelorMittal” dao je zajedničku ponudu sa italijanskom korporacijom “Marcegaglia” za preuzimanje najveće evropske čeličane, italijanske “Ilve”, koja je u finansijskim problemima.

S druge strane, i kineske kompanije šire svoj uticaj u Evropi, pa je tako nedavno objavljeno da “Hestil” namjerava da kupi čeličanu u Košicama, u Slovačkoj, koja je u vlasništvu američke kompanije “US Steel”, nekadašnjeg metalurškog giganta, koji je u gubicima. Čeličana u Košicama generiše 20 odsto prihoda cijele korporacije, a posljednjih godina posluje u plusu. Zanimljivo je da je upravo „US Steel“ pre godinu dana podnio tužbu američkoj Komisiji za međunarodnu trgovinu (ITC) protiv kineskih proizvođača i distributera čelika, zahtijevajući da se na američkom tržištu zabrani navodno nepošteno trgovanje kineskim proizvodima.

Kineski “Hestil” je prošle godine kupio “Željezaru” u Smederevu, što je zabrinulo evropske zvaničnike, mada Srbija, prema podacima EK iz 2015. godine, zauzima svega 1,22 odsto evropskog tržišta i ima učešće od 5,46 odsto u ukupnom uvozu čelika EU. Srbija je u 2015. godini izvezla 427.558 tona čelika u EU po prosječnoj cijeni od 400 dolara po toni.

 

Izvor: Ekonomski Online
Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top