Kako zamišljate svijet 2050: Šta će biti sa ekonomijom, religijom i geopolitikom? | Ekonomist

Kako zamišljate svijet 2050: Šta će biti sa ekonomijom, religijom i geopolitikom?

Budućnost. Pojam koji je oduvijek očaravao i obuzimao maštu ljudi širom svijeta. Još prije nekoliko decenija Eleanor Roosevelt je izjavila: “Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova”. Od običnih ljudi do veleumova svima je zajedničko da su barem ponekad željeli da pogledaju i zavire u budućnost. Malo se ko nije zapitao: “Šta nam donosi vrijeme koje dolazi?”. Zbog ljudske želje da saznaju što ih čeka stvorio se ogroman broj proroka od kojih je najpoznatiji Nostradamus. No bolje od proroka budućnost se može prognozirati putem analitičke analize.

Savremeni svijet je dinamičan i nepredvidljiv te se muči s mnogobrojnim problemima, stoga se danas 2017. možemo zapitati kako će svijet izgledati 2050? Kakva će biti politička, ekonomska, demografska, religijska i klimatska situacija na planeti Zemlji. 33 godine su dug period, ali ako se zanemare velike nesreće poput udara kometa, mega potresa i poplava ili nuklearnog armagedona, na temelju poznatih činjenica, trendova i procesa može se predviđati budućnost svijeta s velikom dozom sigurnosti.

Ekonomija je najvažniji faktor od kojeg ponajviše zavisi izgled svijeta u godinama i decenijama koja dolaze. U svom najnovijem istraživanju iz februara ove godine konsultantska kompanija PricewaterhouseCoopers (PwC) procijenila je da bi Narodna Republika Kina do 2050. trebalo da posjeduje najveću svjetsku ekonomiju u smislu pariteta kupovne moći BDP PPP, dok bi Sjedinjene Američke Države mogle da izgube zamah i zaostanuiza Indije. Svjetska bi se ekonomija do 2050. mogla udvostručiti uz pretpostavku generalno podsticajnih mjera i izostanka većih globalnih katastrofa.

Na ljestvici koju čine 32 zemlje, temeljenoj na procjeni bruto domaćeg proizvoda (BDP) iskazanog paritetom kupovne moći (PPP), vodeće je mjesto pripalo Kini s procijenjenim BDP-om u 2050. godini od 58.5 milijardi dolara i petinom udjela u svjetskoj ekonomiji. Slijedi Indija s BDP-om većim od 44 milijardi dolara, dok se SAD našao na trećem mjestu s procijenjenom vrijednošću BDP-a iskazanom PPP-om od 34.1 milijardu dolara. Četvrto mjesto pripalo je Indoneziji s procijenjenim BDP-om od 10.5 bilijuna dolara, peto Brazilu sa 7.54 bilijuna, a šesto Rusiji sa 7.13 milijarde dolara. Na sedmom mjestu se našao Meksiko sa 6.8 milijardi $, osmi je Japan s 6.7 milijardi dolara. Među isključivo evropskim je ekonomija Njemačke na ljestvici BDP-a zauzela deveto mjesto s procijenjenom vrijednošću BDP-a u 2050. godini od 6.13 milijarde dolara, a Velika Britanija zatvara krug prvih deset država svijeta s 5.3 milijarde dolara.

Svjetska ekonomija bi trebalo da se udvostruči po veličini do 2042. rastući po godišnjoj stopi od oko 2.6% između 2016. i 2050. Ekonomije u nastajanju (Kina, Indija, Indonezija, Rusija, Brazil, Turska, Meksiko) trebalo bi i u idućih 30-ak godina da budu motor rasta svjetske ekonomije i do 2050. godine činiti gotovo polovinu svjetske ekonomije, u odnosu na sadašnjih oko 35 posto. Goldman Sachs predviđa da bi do sredine vijeka SAD trebao biti jedina članica G7 koja će se još kvalifikovati kao jedna od zemalja najvećih ekonomija svijeta. Druge članice nadmašiće ne samo Kina nego i Indija, Brazil, Rusija, Indonezija i Meksiko. Uspjeh svih ekonomija koja su u nastajanju zavisiće od toga hoće li kreatori politika u njihovim zemljama preduzimati održive i učinkovite investicije u obrazovanje, infrastrukturu i nove tehnologije.

U junu ove godine organizacija Ujedinjenih naroda izdala je izvještaj o stanju svjetske populacije 2050. Tada bi na planeti Zemlji trebalo da stanuje 9.8 milijardi stanovnika. Danas ih ima 7.6 milijardi. U izvještaju Ekonomskog i socijalnog vijeća UN-a navodi se da se broj stanovnika u svijetu svake godine povećava za 83 milijuna ljudi, a očekuje se da će se taj trend nastaviti usprkos kontinuiranom padu stope fertiliteta. Polovina stanovnika svijeta bi trebala biti smještena u devet država: Indija, Nigerija, Kongo, Pakistan, Etiopija, Tanzanija, SAD, Uganda i Indonezija. Za otprilike sedam godina bi Indija trebala preteći Kinu i postati najmnogoljudnija zemlja svijeta. U Indiji sada živi približno 1.3 milijarde, a u Kini 1.4 milijarde ljudi.

Nigerija bi do 2050. godine mogla prestići Sjedinjene Američke Države po broju stanovnika, čime bi postala treća najnaseljenija zemlja u svijetu. Nigerija bi trebala imati oko 410 milijuna stanovnika, a SAD 389 milijuna. U istom periodu očekuje se da će se broj stanovnika u 26 afričkih zemalja udvostručiti. Broj osoba starijih od 60 godina bi se trebao udvostručiti do 2050. Primjetan je pad stope fertiliteta svugdje u svijetu pa čak i u Africi. Afrička stopa fertiliteta se smanjila s 5.1 (2000.-2005.) na 4.7 rođenja po jednoj ženi (2010.-2015.). U istom periodu u Evropi stopa fertiliteta je pala s 1.6 na 1.4 rođene djece po ženi.

Prema prognozama novinara časopisa Economist u knjizi “Megapromjena – Kako će izgledati svijet u 2050”, oko 70% čovječanstva živjeće u gradovima, na planeti će biti više od 400 megagradova sa više od 10 miliona stanovnika 2050. U sljedećih 40 godina populacija će najviše porasti u zemljama koje najmanje doprinose emisiji staklenih gasova. No, u kojoj će mjeri brzorastuće zemlje doprinijeti globalnom zagrijavanju zavisiće više od obrasca ekonomskog rasta nego od obrazaca populacije. Klimatske promjene već jesu jako veliki problem čovječanstva, a biće sve gore. U budućim vremenima nastaviće rasti temperature vazduha, izbijaće požari, suše, poplave, otapaće se lednici i dizati nivoi okeana što bi neke zemlje moglo izbrisati s lica Zemlje, a neke raseliti i devastirati. Klimatske izbjeglice će zapljusnuti svijet. Prema procjeni UN-a 2050. takvih će izbjeglica biti 250 miliona.

Iako će Kina po svemu sudeći biti ekonomski najjača svjetska država, problem je što kineska radna snaga naglo stari. Danas Kina ima 7.9 radno sposobnih ljudi (između 20 i 64 godine starosti) na jednu osobu stariju od 65 godina. Do 2050. imat će samo 2.2 radno sposobnog na jednog koji ne radi. Navodno niti jedna zemlja nije uspjela izdržavati toliko starijih ljudi po jednom radniku. Ali, npr. u Hrvatskoj, odnos onih koji rade prema onima u penziji iznosi oko 1.2:1. Prema projekciji Standard & Poor'sa za 2050. za 30 najnaprednijih zemalja – u tipičnoj naprednoj zemlji izdaci vezani uz starost porašće za otprilike 10% BDP-a. Pod pretpostavkom da će porezi ostati nepromijenjeni, baloni neto državnog duga skočiće sa 65% BDP-a 2010. na 329% 2050. godine i svesti državne obveznice na status smeća.

Može se prognozirati smanjivanje razlika između bogatih i siromašnih zemalja. Udio industrije (i poljoprivrede) u BDP-u će pasti. Kako ljudi postaju bogatiji, tako manji dio svojih prihoda troše na hranu, a veći dio na druge usluge. To je djelimično stoga što proizvedena dobra postaju sve jeftinija u odnosu na usluge. U idućim decenijama očekuje se veliki napredak u zdravstvenoj zaštiti. Kompanije razvijaju nove tehnologije koje bi zdravstvenu zaštitu trebalo da učinecjeftinijom i pristupačnijom. Vjerovatno će biti pronađen lijek protiv HIV-a, a mnoge bolesti od kojih danas masovno umiru ljudi u siromašnim zemljama, trebalo bi da budu iskorijenjene. Međutim, svake godine pojavi se neka nova smrtonosna bolest, postoji opasnost da će neka od takvih zaraznih bolesti postati pandemična poput ebole ili Zika virusa.

Što se tiče religije, prema nezavisnom istraživačkom centru Pew, 2050. hrišćanstvo će i dalje biti najveća religija s 2.9 milijardi vjernika dok će Islam imati 2.8 milijardi vjernika. Religija, bez obzira što joj pada popularnost na Zapadu, širi se širom svijeta. Tako će do 2050. muslimani činiti 10% evropske populacije, broj vjerski neopredijeljenih ljudi, čime se misli na ateiste, agnostike i druge osobe koje se ne povezuju s religijom, značajno opada. Sve će vjere doživjeti povećanje broja sljedbenika osim budizma. Glavni razlog za to je što trenutno živeći budisti imaju malo potomaka, pa će ostariti i izumrijeti. Četvrtina svih hrišćana, tačnije njih 25.5% 2010. godine je živjela u Evropi. 2050. tu će ih biti tek 15.6%, dok će najmnogobrojniji biti u Africi. U Evropi će vjerovatno do 2050. godine biti 10% muslimana, a u SAD-u će to biti druga vjera po veličini.

I dolazimo do onoga najvažnijeg, geopolitičke situacije 2050. Teško je 100% tačno predvidjeti što će biti za 33 godine kada je prije upravo toliko vremena geopolitička situacija bila mnogo drukčija nego danas. 1984. je SSSR bio glavni rival SAD-u, a u socijalizmu i marksizmu-lenjinizmu ljudi su tražili put za budućnost. Komunizam je vladao velikim djelovima svijeta, a izgledalo je da će se prije raspasti kapitalistički tabor, a zapravo dogodilo se obratno. Niko ili rijetko ko je smatrao da će radikalni islamizam biti glavni svjetski problem kao i da će svijet ući u unipolarno doba te da će se svijet sve više zbližavati bez obzira na sve. Međutim, pojedine postavke za 2050. mogu se s velikom sigurnošću predvidjeti, a neke s podosta manje sigurnosti.

Svijet će i dalje biti podijeljen u nacionalne države. Broj država bi svakako trebao biti veći nego danas iako će sigurno doći do kraha nekih neodrživih država ili do pobuna određenih teritorija koji će htjeti nezavisnost. Sigurno je da će velike sile i dalje biti velike i moćne. SAD, Rusija, Kina, Indija i Brazil biće sile koje će i dalje vedriti i oblačiti u svijetu osim ako se neke od njih u međuvremenu ne raspadnu. Naravno, kineska politička moć povećaće se drastično jednako kao i indijska.

2050. bi Indija po političkoj težini mogla biti tamo gdje je danas Kina, tj. treća ili četvrta sila svijeta, a Kina bi se trebala nadmetati s Amerikom za vodeću poziciju moći u svijetu. U decenijama koje dolaze Sjedinjene Države svakako će ostati pojedinačno najjača svjetska sila s akademskom, naučnom, tehnološkom, ekonomskom i vojnom izvrsnosti, ali Kina će Americi sve više konkurisati upravo na tim poljima. Hoće li Peking ili Vašington nadmašiti jedan drugog i ko će od njih uspjeti projiktovati što više uticaja u svijetu ostaje da se vidi jer je to nemoguće predvidjeti. Rusija, Indija i Brazil ne moraju brinuti za vlastiti status supersila jer im on vrlo teško može izmaći kad se znaju obilni potencijali tih zemalja. Ostale sile čije su ekonomije u nastajanju poput Indonezije i Turske mogle bi igrati važnu političku ulogu u svojim djelovima svijeta, a hoće li će biti svjetske sile to zavisi od niza faktora. Male države poput Hrvatske, Srbije, Kazahstana ili Mongolije sigurno neće biti svjetske sile, ali mogu biti vrlo važne sile u svojim regijama. Uloga velikih gradova biće sve veća. Super razvijeni gradovi će biti zapravo svojevrsni gradovi-države pa nije nemoguće da se neki veliki gradovi sa svojim metropolitanskim područjima pokušaju odcijepiti od matičnih država.

Premda se zna da će velike države i dalje biti moćne, što se tiče multilateralnih organizacija njihovu sudbinu je teže predvidjeti. Što će biti s EU-om, NATO-om, G7, G20, BRICS-om, Evroazijskom ekonomskom unijom? Moguće je da će se EU raspasti ako Evropljani ne uspiju naći zajednički konsenzus o funkcionisanju i smislu unije, ali je možda još vjerovatnija reforma EU koja bi državama omogućila veću korist, tj. kako bi došlo do balansa unutar unije ili bi se unija mogla svesti samo na slobodan protok ljudi i dobara. Budući da je dugoročno najveća prijetnja američkoj, ali i evropskoj političkoj i ekonomskoj moći Kina, a ne Rusija, može se očekivati ili razmontiranje NATO saveza ili njegova preorijentacija s Rusije na Kinu. To bi bila vjerovatnija opcija jer je Vašingtonu cilj da zadrži evropske partnere. Jasno je da i moćnim evropskim ekonomijama poput Njemačke i Velike Britanije dugoročno ne odgovara učvršćenje kineske supersile pa će se vezati sa svojim partnerom preko Atlantika.

Budući da će SAD i Kina biti najmoćnije sile moguće je da će SAD pokušati učvrstiti svoje partnerstvo sa brojnim saveznicima u regiji Azije-Pacifika stvaranjem neke vrste azijskog NATO-a, dok će Kina pokušati odgovoriti gradnjom vlastitog političko-vojnog bloka. Takvi savezi ne bi se ograničavali na Aziju već na cijeli svijet pa bi moglo doći do Hladnog rata 3.0 koji bi se vodio između Vašingtona i Pekinga. Moć Moskve će i dalje biti velika, ali dugoročno Rusija bi politički i vojno mogla dosta zaostajati za SAD-om i Kinom zbog izostanka potrebnih ekonomskih i demografskih resursa. Bez brige, Rusi će biti važan geopolitički faktor s uticajem širom planete, ali čini se da na prva dva mjesta mogu zaboraviti osim ako ne pronađu novu formulu uspjeha koja se neće bazirati samo na privrženosti multipolarizmu, izvozu nafte i prirodnog plina. Upravo bi ti resursi trebali biti izbačeni u budućnosti pa bi se svjetski transportni sistemi trebali odvijati pomoću alternativnih izvora energije što bi moglo dovesti u velike probleme i Zalivske države, Nigeriju, Venecuelu i sve druge izvoznice nafte.

Posljednjih decenija broj ratova globalno se smanjuje premda zadnjih godina nažalost trendovi idu u drugom pravcu. Može se uočiti trend da ratovi izbijaju tamo gdje napredak nije na dovoljnom nivou. U zemljama gdje postojeći društveni, politički, ekonomski i tehnološki napredak nije na zadovoljavajućoj nivou ratovi su puno izgledniji (npr. Bliski istok, Ukrajina) nego u državama gdje su građani dovoljno slobodni da imaju slobodu izražavanja, misli, okupljanja, udruživanja i ljudskog napretka (npr. Evropa i Sjeverna Amerika).

Izvjesno je da će broj diktatura i autokratskih režima propasti. Represivne vlasti u Saudijskoj Arabiji, Zimbabveu, Tadžikistanu, Kini, Sjevernoj Koreji će ili propasti ili će se morati liberalizirati. Dok će dobiti više demokracije države koje je danas nemaju, u visoko demokratskim zemljama će se ona smanjivati. To je paradoks 21. stoljeća, ali s tim paradoksom trebaće naučiti živjeti. Slobodni izbori i poštovanje osnovnih ljudskih prava nisu dovoljni da bi se realizovale istinske demokratije. Sigurno će aktualne političke ideologije poput liberalizma i konzervativizma privlačiti mase i 2050. No upitno je hoće li radikalni islamizam postojati i dalje.

Izvjesno je da će postojati i dalje mnoge radikalne ideologije koje će se rađati zbog manjka demokratije i nedostataka kapitalizma. Ko zna, možda baš s kapitalizmom do 2050. bude svršeno, a političari i ekonomisti smisle pravedniji sistem. Bilo kako bilo, decenije koja nam dolaze neće biti dosadne i spore već će biti uzbudljive, eksplozivne i šokantne. S nadom da će svijet 2050. biti bolje mjesto za život nego svijet 2017.


Matija Šerić za Advance.hr

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top