Kako uopšte egzistira ekonomija Sjeverne Koreje? | Ekonomist

Kako uopšte egzistira ekonomija Sjeverne Koreje?

Usponi, tragedije i poslovni model najizolovanije zemlje na svijetu

Sjeverna Koreja definitivno je najizolovanija zemlja na svijetu i samim tim zapravo predstavlja jednu veliku misteriju. Mnogi su smatrali kako se morala kao takva već davno urušiti, ali nekako se to još nije dogodilo. Misterija traje – iz njene utrobe sada pak lete interkontinentalne balističke rakete s dometom od više hiljada kilometara, ali to nam ne pomaže pri razumijevanju ove misterije, samo stvari dodatno komplikuje.

Ono što bismo voljeli znati je kako ekonomija Sjeverne Koreje uopšte egzistira u ovim uslovima? Je li istina da se zemlja nalazi na rubu sloma? Jesu li blještavi novi neboderi po Pjongjangu uistinu samo iza kulisa, jedna megalomanska predstava za voajersistički svijet?

Znamo kako “normalne” zemlje svijeta egzistiraju, znamo da se njihove ekonomije svode na izvoz, uvoz, unutrašnju potrošnju, proizvodnju… Želimo biti u stanju da ih proučavamo na temelju konkretnih brojki. Od Novog Zelanda, Kambodže do Haitija i Paname – želimo jasne definicije, želimo znati “crno-na-bijelo” kakav im je BDP, kako se drže njihove valute, kakva su im primanja… I možemo, za sve njih, ali ne i za Sjevernu Koreju.

Naime, još tamo 60-ih godina Sjeverna Koreja jednostavno je odustala od bilo kakve dalje transparentnosti. Odlučili su kako više neće biti izvještaja, prognoza, statističkih podataka… Od onda zapravo možemo samo – nagađati.
Podzemna željeznica u Pjongjangu

Danas, da Sjeverna Koreja i objavi svoje ekonomske brojke, niko im više ne bi ni vjerovao.

Kako onda uopšte možemo nagađati o stanju sjevernokorejske ekonomije? Jedan od konkretnih izvora koji se pritom koriste je južnokorejska centralna banka – oni objavljuju podatke o svom sjevernom susjedu koristeći se metodologijom koja je samo njima poznata. Pritom se oslanjaju na brojke proizašle iz međusobne trgovine, ali svakako i procjena obavještajnih službi.

No, imajući u vidu kako su Sjeverna i Južna Koreja još uvijek u tehničkom stanju rata, usnulog rata koji se može probuditi svakog trenutka. Može li se stoga vjerovati Seulu da bude objektivan? Ako drugih izvora nemamo, onda nemamo ni izbora, ali da valja biti skeptičan, valja.
Vozom kroz regiju Chilbo

Postoje i druge “metode” – SAD i drugi Sjevernu Koreju “snimaju” danonoćno satelitima, nastojeći eventualno fizički dokučiti kakva je situacija trenutno tamo – koliko se kamiona vozi, kako njive rastu, u kakvom su stanju ceste…

U svakom slučaju, procijeniti ekonomiju Sjeverne Koreje odličan je izazov za svakog ekonomistu.

Prije kojih desetak godina južnokorejski think-tank zaključio je kako čak 93% domaćinstava u Sjevernoj Koreji nema ni plin ni struju te se oslanjanju na drva i uglalj. To bi pojasnilo one poznate satelitske noćne snimke, odnosno “mrak” na sjevernom dijelu Korejskog poluotoka.
Pogled iz svemira ne laže: Fotografija snimljena sa svemirske stanice ISS 2014.godine – “mrak” između Kine i Južne Koreje je Sjeverna Koreja

Brojke iz 2008., na temelju južnokorejskih organizacija, procjenjuju kako stanovnik Sjeverne Koreje u prosjeku ima prihode između 948 USD i 1,361 USD godišnje. Te brojke stavljaju ih u rang zemalja kao što su Haiti ili Uganda.

No, nije uvijek bilo tako. Dok su se konkretne brojke još objavljivale, ekonomija Sjeverne Koreje 60-ih godina bila je snažnija od ekonomije Južne Koreje. Sredinom 60-ih južnokorejski ekonomski rast dosegao je rast Sjeverne Koreje, ali BDP po glavni stanovnika i dalje je bio veći u Sjevernoj Koreji.

U to doba Sjeverna Koreja balansirala je između dvije velike socijalističke sile, SSSR-a i Kine. Imajući u vidu rivalstvo između ovih sila, kada se Sjeverna Koreja počela 70-ih godina više okretati Kini, saradnja sa SSSR-om počela je slabiti.
Vjerovali ili ne – početkom 70-ih godina Sjeverna Koreja imala je veći BDP po glavi stanovnika od Južne Koreje i Kine, ali onda krene kreće 20 godina stagnacije i poniranje sredinom 90-ih.

Sjeverna Koreja koncipirana je na sovjetskom ekonomskom modelu, ali je kasnije adaptirala još i sopstveni model, zapravo ideologiju, pod nazivom Juche (u prijevodu: samoodrživost). Ipak, niti jedna država svijeta ne može egzistirati kao usamljeno ostrvo, pa tako ni Sjeverna Koreja. Industrijalizacija zemlje bila je zaista fascinantna ako se uzme u obzir nivo devastacije nakon Korejskog rata.

No, taj industrijski napredak nije se mogao dogoditi iz vakuuma – Sjeverna Koreja morala je negdje nabaviti strojeve, materijale za fabrike, a ranih 70-ih najviše su uvozili toga iz naprednih kapitalističkih zemalja – Britanije, Francuske, Njemačke i, zanimljivo, Japana.

Bez obzira na Juche ideologiju Sjeverna Koreja poprilično se zaduživala za svu tu modernizaciju – prvo 60-ih kod socijalističkih zemalja, a 70-ih znatno više kod kapitalističkih zemalja.

Prema nekim procjenama sve do kasnih 70-ih Sjeverna Koreja je bila ekonomski snažnija od Južne Koreje, ali već tada počeli su se nizati problemi. U nekoliko navrata zadnjih decenija Sjevernu Koreju pogodiće velika suša koja će rezultirati devastacijom u poljoprivrednom sektoru – jedna takva suša dogodila se 70-ih godina. U isto vrijeme ovo su godine kada Sjeverna Koreja počinje izdvajati velike iznose za vojsku, i do 25% BDP-a prema nekim procjenama.
Od 70-ih godina Sjeverna Koreja počinje izdvajati veliki iznos svog budžeta za vojsku

Rade se ambiciozni planovi za 7 godina unaprijed, 3 godine unaprijed, ali planovi se često izjalove zbog niza faktora, jedan je svakako i loše upravljanje centralizovanom ekonomijom.

U isto vrijeme dugovi stižu na naplatu i iako je Sjeverna Koreja 1979. uspjela reprogramitati znatan dio svog međunarodnog duga, već iduće godine, 1980., zemlja će bankrotirati prema svim dužnosnicima osim prema Japanu.

80-ih su pokušane reforme, novi projekti, ali izgledalo je kako Sjevernoj Koreji jednostavno ne ide od ruke. U isto vrijeme već se naziru promjene u Kini i SSSR-u, tržišne reforme su na horizontu, a privatno preduzetništvo više nije toliki tabu. No, ne i u Sjevernoj Koreji, tamo je vlast ipak znatno rigidnija i nije se mogla dogoditi nikakva Perestrojka. Naime, svako otvaranje stranim preduzetničkim interesima značilo bi i nužne promjene u načinu operisanja države i vlasti, a to se sada već uspostavljenoj dinastiji Kim i ljudima oko njih nimalo ne bi sviđalo.
Sjevernom Korejom od osnivanja do danas vladala su trojica Kima: djed, otac i sin – Kim Il Sung (L), od 1972. do 1994., Kim Jong Il (C), od 1994. do 2012., Kim Jong Un (D) od 2012. do danas

Stanje se 80-ih sve više pogoršavalo, a činjenica da je Sjeverna Koreja bankrotirala prema brojnim dužnicima značila je da se više ne može zaduživati tako lako. Kraj 80-ih godina stoga je bio vrlo neizvjestan – sada je Sjeverna Koreja morala zaista pokrenuti nekakve radikalne reforme kako bi se uopšte održala na životu.

No, umjesto toga Pjongjang se odlučio za nešto sasvim drugačije – odlučili su organizovati 13. Svjetski festival mladih i studenata. Riječ je o velikoj manifestaciji, tipično socijalističkog predznaka uz motive anti-imperijalizma, na kojoj se okupljaju desetine hiljada mladih iz cijelog svijeta. Pod sloganom “Za anti-imperijalističku solidarnost, mir i prijateljstvo” organizovan je 13. u nizu takav festival 1989. u Pjongjangu.

VIDEO: 13. Svjetski festival mladeži i studenata u Pjongjangu 1989.

Sjeverna Koreja sada se već nalazila u velikim ekonomskim problemima, a organizacija ovakvog 8-dnevnog festivala bila bi zadnja razumna stvar za njihov budžet.

Sovjetska poštanska marka povodom organizovanja 13. Svjetskog festivala mladih i studenata u Pjongjangu 1989.

Dovoljno je reći kako se ovaj događaj pripremao pune 4 godine, a Sjeverna Koreja trošila je i oko četvrtine svog budžeta na organizaciju istog! Gradili su se veliki stadioni, nove ceste, a u zemlju su se uvozila skupa Mercedes vozila kako bi se njima po gradu mogli razvoziti strani gosti – sve da se ostavi utisak moćnog, prosperitetnog i stabilnog Pjongjanga, sveg onog što već tada definitivno više nije bio.

Bio je to najveći festival te vrste ikad održan – više od 22,000 mladih i studenata stiglo je iz 177 zemalja svijeta. 8 dana mladi su uživali u besprekornoj organizaciji uz sportske aktivnosti, političke rasprave i razne druge aktivnosti.

U trenutku velike krize Sjeverna Koreja gradila je gigantske stadione po Pjongjangu – nekoliko godina kasnije uslijediće masovna glad u kojoj će umrijeti stotine hiljada ljudi.

Spomenimo pritom kako je godinu dana ranije, 1988., u Seulu organizovana ljetna olimpijada, koju je očito trebalo zasjeniti.

Što je od svega toga imala Sjeverna Koreja? Može se reći da im je obnova infrastrukture, naročito cesta, dobro došla, ali izuzev toga, jako malo.

Ovo je 1989. – počinje se raspadati socijalistički blok. Sjeverna Koreja će preživjeti, ali riječ preživjeti bismo komotno mogli staviti pod navodne znakove jer ono što će uslijediti 90-ih biti katastrofa čijih magnituda možda još ni danas nismo posve svjesni.

Sjeverna Koreja izgubila je svog važnog trgovinskog partnera, SSSR. Ekonomska situacija već je bila u krizi, ali 90-ih se počela raspadati. Povrh svega toga Sjevernu Koreju pogodile su velike suše, a zatim i velike poplave što se još dodatno snažno odrazilo na njene prehrambene kapacitete. Najteži period bio je od 1994. do 1998. Niko ne zna koliko je tačno ljudi umrlo od gladi u tom periodu, ali brojka se procjenjuje od 250,000 od 3,5 miliona ljudi (od ukupne populacije od 22 milijuna). Za pretpostaviti je da je tačna brojka negdje između.

Više je razloga za veliku glad koja je pogodila Sjevernu Koreju – kolaps SSSR-a, velika suša i velike poplave nakon, loše odluke centralizovane ekonomije. U konačnom, Sjeverna Koreja spašena je stranom humanitarnom pomoći, najviše iz SAD-a.

Možemo samo nagađati kako je ideologija uspjela sve ovo da preživi, ali preživjela je, pokazujući pritom i sve veći nivo paranoje (u toku najveće, ministar poljoprivrede, Seo Gwan Hee, ubijen je pred streljačkim vodom nakon optužbi da je američki agent koji želi da sabotira zemlju – drugim riječima, vlasti ubijaju “krivca” za sve probleme).

Na snazi je tada već u potpunosti bila i Songun politika – u prevodu: “Vojska na prvom mjestu”. Dakle, za vrijeme velike gladi koja je potrajala godinama vojska je imala prioritet u dobijanju hrane, ali i vojnici su često bili, u najmanju ruku, polugladni. Zapravo pravo je čudo da nije došlo do pobune tada.

I u najtežim trenucima vlasti su ustrajale na centralnom planiranju ekonomije i poljoprivrede, što je prema nekima još i znatno pogoršalo probleme. U konačnom, kada su vidjeli kako ljudi masovno umiru, izdate su nove odredbe u kojima je stajalo kako se glad može bar donekle umanjiti “jedenjem lišća i trave”.

Ovo je zapravo priča o tome kako samodovoljnost može postati ekstremna, ali ovo je ujedno i priča o vrlo tragičnim i nesretnim okolnostima. Sjevernokorejske vlasti najveći su krivac za pakao koji se dogodio ovom narodu 90-ih, ali velike prirodne nepogode uvelike su pridonijele tome.

Kako se u konačnom Sjeverna Koreja spasila? Nikako se nije spasila, spasili su je. Na kraju više nisu imali izbora – morali su prihvatiti stranu humanitarnu pomoć i mogu biti srećni da je ona bila dostupna jer bez nje bila bi to tragedija epskih proporcija.

Ironično, i zasigurno vrlo neugodno za sjevernokorejske vlasti, morali su dopustiti da ih spašava primarno SAD koji je postao najveći izvor humanitarne pomoći u hrani za Sjevernu Koreju. Od milion tona hrane koliko je 1999. isporučeno Sjevernoj Koreji, oko 600,000 tona stiglo je iz SAD-a. Iz Kine oko 200,000, a iduće godine Južna Koreja poslala je oko 300,000 tona.

Američka humanitarna pomoć u hrani Sjevernoj Koreji

Od 1997. do 2005. Sjeverna Koreja je svake godine primala oko 1 milion tona hrane strane pomoći.

Nakon dolaska Georgea Busha na vlast u SAD-u humanitarna pomoć iz Amerike se naglo smanjila – s 320,000 tona 2001. na svega 26,000 tona 2005. zbog čega su neki optužili Bushevu administraciju da koristi “hranu kao oružje”.

Iako postoje informacije da u Sjevernoj Koreji i danas nedostaje hrane, činjenica je da se do danas, a naročito zadnjih nekoliko godina, situacija znatno popravila.

Možda su se neki donatori hrane nadali da će ta situacija smekšati Sjevernu Koreju i otvoriti je svijetu, ali to se nije dogodilo. Songun politika se nastavila, a već 2006. Sjeverna Koreja izvodi svoj prvi nuklearni test, a ove godine i prve uspješne testove interkontinentalnih balističkih raketa.

Tokom zadnjih 10 godina Sjeverna Koreja izvela je 5 nuklearnih testova

Pojedine reforme ipak su napravljene, naročito nakon što je vlast 2012. preuzeo Kim Jong Un. Reforme uključuju otvaranje nekoliko specijalnih ekonomskih zona gdje se nastoji privući strane investitore, naročito iz Kine i Južne Koreje, no nema većeg otvaranja svijetu, a nakon 5 godina vladavine najmlađeg Kima izgleda da neće ni biti.

Kada govorimo o današnjoj ekonomiji Sjeverne Koreje valja istaknuti kako oni i dalje imaju znatan spoljni dug, od oko 20 milijardi USD. Najviše su dužni, zanimljivo, Mađarskoj, Češkoj i Iranu. Rusiji su bili dužni oko 8 milijardi USD, ali je Rusija odlučila otpisati im taj dug u zamjenu za učestvovanje u razvoju projekata oko prirodnih resursa.

Što dalje za Sjevernu Koreju? Koliko god zvučalo nevjerovatno, nakon svih ovih teškoća, postoje indikatori da se ekonomija Sjeverne Koreje dobro oporavlja. Može li se vjerovati u te tvrdnje? Ko zna, ali neki nezavisni posmatrači takođe tvrde da je tako. Činjenica jeste da se u Sjevernoj Koreji danas proizvodi sve i svašta, od elektronike do trolejbusa, a u Pjongjangu su nikle tri velike robne kuće koje, prema svjedocima, prodaju međusobno konkurentnu robu (spominje se 12 vrsti paste za zube).

Nove trgovine i robne kuće niču u Pjongjangu – znak ekonomskog oporavka?

Promet u glavnom gradu je sve gušći, sve je veći broj taksija, a izgleda da danas već mnogi imaju mobilne telefone. Kakva je situacija izvan glavnog grada? O tome se i dalje još uvijek može samo nagađati jer Sjeverna Koreja definitivno nije zemlja po kojoj možete lutati “turistički”.

Činjenice su jasne – Sjeverna Koreja je opstala, vlast je opstala, ideologija je opstala, i narod – oni koji su preživjeli sve nevolje – su opstali. Je li to u konačnom cijena tzv. samodoodrživosti i znači li to da je Sjeverna Koreja danas suverenija od drugih zemalja? Zavisi kako se uzme – ona svakako nastoji ostaviti takav utisak, no nije teško predvidjeti što bi se s njome dogodilo kada bi, recimo, njen najveći partner, Kina, u potpunosti digla ruke od nje.

Sistem vlasti ima izuzetnu moć opstanka i izgleda kako vladaju zemljom u kojoj pobune nisu moguće, smjene režima ne dolaze iznutra. Jedina prijetnja za njih je stoga izvan, a to znači da ćemo u narednom periodu vjerovatno gledati još dosta lansiranih raketa i pokoji nuklearni test. Enigmatična Sjeverna Koreja ide dalje nekim svojim putem, ali pitanje je koliko je to zapravo put, a koliko slijepa ulica.
Uprkos svim problemima i teškim desetljećima, Sjeverna Koreja opstaje, a ako se pritom mijenja, to je jedan vrlo polagani proces, svima nama gotovo nevidljiv

Izvori / reference:

North Korea: A terrible truth
http://www.economist.com/node/147613

As Donations Fall, U.N. Plans to Reduce North Korea’s Food Aid
http://www.nytimes.com/2003/12/11/world/as-donations-fall-un-plans-to-reduce-north-korea-s-food-aid.html

North Korea ‘loses 3 million to famine’ 
http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/asia-pacific/281132.stm

UN fears tragedy over North Korean food shortage
https://www.theguardian.com/world/2008/apr/17/korea.food

N.Korea Struggling Under Mountains of Foreign Debt
http://english.chosun.com/site/data/html_dir/2012/01/19/2012011900864.html

Consumerism in North Korea: The Kwangbok Area Shopping Center
http://www.38north.org/2017/04/rfrank040617/

How the North Korea Economy Works
http://www.investopedia.com/articles/investing/013015/how-north-korea-economy-works.asp

How to measure North Korea’s economy
https://www.economist.com/news/finance-and-economics/21716615-absence-reliable-numbers-scholars-try-new-forms-guesswork-how

The 2016 North Korean Budget Report: 12 Observations
http://www.38north.org/2016/04/rfrank040816/

The limits of North Korea’s meager economic growth
https://www.nknews.org/2017/02/the-limits-of-north-koreas-meagre-economic-growth

The Economic History of Korea
https://web.archive.org/web/20111212052033/http://eh.net/encyclopedia/article/cha.korea

North Korean Economy Watch
http://www.nkeconwatch.com/

Antun Roša – advance.hr

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top