Kako ministar kaže... | Ekonomist

Kako ministar kaže…

Najava mjera kojima Vlada Crne Gore nastoji da konsoliduje javne finansije prema preporukama Međunarodnog monetarnog fonda objavljena je u ponedjeljak, istog dana kada je učlanjenje u NATO bilo centralna tema u domaćoj javnosti. Nimalo slučajno, vladine mjere predstavljene su na dan kada je našu zemlju obilježilo nešto na šta, bez obzira na ugao gledanja, niti jedan građanin nije mogao ostati ravnodušan. Prostor za diskusiju o ovoj temi dala je RTCG u emisiji Okvir, zbog čega ću, inspirisana pojedinim konstatacijama potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede g. Milutina Simovića dodatno obrazložiti zašto ove mjere smatram pogubnima po crnogorsku privredu.

Ministar se u emisiji pojavio umjesto svog kolege, ministra finansija, koji je po svemu sudeći odlučio da veče provede gledajući snimak svog nastupa na drugoj televiziji. Samodovoljnost i potreba da se drži monolog te tako izbjegne svaka potreba da se uopšte čuje stav suprotne strane osnovna su odlika pristupa zagovornika mjera koje sami smatraju neizbježnim i nezamjenjivim. Simptomatično je što je apel ministra finansija da građani ne kupuju cigarete na crnom tržištu njegov kolega protumačio kao poziv građanima na partnerstvo.

Ministar, koji mi je pred kamerama nekoliko puta naglasio da je Vlada voljna da se bavi temama koje otvaram, predlaže da se počne ulaziti u ništa manje nego „partnerstvo sa građanima“, ostavljaući javnost da se onako retorički zapita s kim je onda do sada bila u takvom odnosu. Dosadašnje iskustvo govori da je građanin koji bi ukazivao na nepravilnosti, u ulozi zviždača ili zaposlenog čija su prava povrijeđena, obično izvlačio deblji kraj, čak i nazivan nelojalnim radnikom kakvog nijedan ozbiljan poslodavac ne bi želio da ima, pa nekako sumnjam da će od sada onaj ko se požali da mu se doprinosi uplaćuju kao da prima minimalac usloviti da njegov poslodavac snosi posljedice, naročito ako je riječ o preduzetniku koji važi za onoga ko je doprinio famoznoj najavi bivšeg premijera o 40.000 novih radnih mjesta.

Više ovo zvuči kao vapaj izvršne vlasti za idejama koje im nedostaju, a kojima su sasvim spremni da mašu, kao da su u njihovim glavama nastale. Bez trunke želje da poberemo slavu za koju državni vrh vjeruje da samo njemu može pripasti, smatram da je mnogo nas koji bismo se odrekli bilo kakvih autorskih prava na ono što bi oživilo posrnulu crnogorsku ekonomiju. Radim na fintech strategiji „Cashless Balkan 2020“ i s velikim zadovoljstvom bih posmatrala čak i to da vidim da se Ministarstvo finansija i Centralna banka Crne Gore bave ovim pitanjem, kako bismo ubrzanim prelaskom s gotovinskog na elektronske oblike plaćanja suzbijali crno tržište. Ipak, u emisiji se čula tvrdnja da „nema zemlje u kojoj nema crnog tržišta“, a ovakvo mirenje sa stvarima najopasnija je prepreka na putu ka rješavanju problema.

Kako sam navela da je poreski dug posljedica upornog nastojanja da se zakrpe budžetske rupe, pri čemu je dug samo prema zvanično dostupnim podacima šest puta veći od novca koji se novim mjerama nastoji akumulirati, što se može smatrati samo dijelom ukupne sume, jer je ipak samo riječ o onome što su preduzeća prijavila, ministar je slavodobitno iznio podatak da će umjesto planiranih 12 miliona po ovom osnovu u ovoj godini biti naplaćeno 27 miliona eura od poreskih dužnika. Zvučalo bi impresivno kada ne bismo bili svjesni da bi se ukupan iznos prije izrazio milijardom nego desetinama ili stotinama miliona eura.

Komentarišući efekte prethodnog povećanja stope PDV-a, koja je 2013. promijenjena s 17% na 19% ministar je naglasio da se poskupljenje nije mnogo odrazilo na stopu inflacije, oko 0,3 odsto i da smo, pazite samo, u godinama nakon toga imali deflaciju, za koju je napomenuto da takođe nije dobra. Međutim, ovo se nije dogodilo zato što povećanje stope PDV-a nije samo po sebi moglo biti uzrok poskupljenja, već zato što je platežna moć građana bila toliko niska da trgovci ne samo da nijesu mogli povećati cijene i ostati konkurentni, već su ih i snizili, što je u konačnici rezultiralo deflacijom, o kojoj se tada govorilo kao da nije pokazatelj, već uzrok problema.

Ministar je našao za shodno i da mi podvuče kako povećanje stope PDV-a s 19% na 21% neće prouzrokovati povećanje cijena s 19€ na 21€. Mnogo cijenim što članovi Vlade u emisije dolaze pripremljeni, no onda su isto tako mogli saznati da je matematika kojom se bavim u kriptovalutnim kalkulacijama neuporedivo složenija od procentnog računa. Naime, dok sam za jedan portal komentarisala efekte povećanja stope PDV-a, priznajem, pomalo neprecizno sam se izrazila govoreći o udjelu u ukupnoj cijeni koji je obuhvaćen ovom promjenom, što je nekog komentatora navelo da mi predloži da „uzmem digitron“. Budući da u Holandiji pripremam udžbenik iz ove oblasti, u kojem će se naći desetine formula i primjera predviđanja vrijednosti kriptovaluta pomoću linearne regresije smatram da će onima koji pred javne nastupe drže do svoje upućenosti značiti podatak da se po mom digitronu nije uhvatila prašina, kao kod onih koji naplativih dvadeset-i-nešto miliona od skoro milijarde eura smatraju uspjehom.

Pomalo je tužno čuti od ministra da ne treba da se poredimo s Irskom, kada je riječ o biznis ambijentu, jer on ne vjeruje da se bilo koji investitor dvoumi između njih i nas. Vjerovatno je zaboravio one najave od prije tri godine da će se u Crnu Goru preseliti predstavništva vodećih tehnoloških kompanija (toliko smo, valjda, tada sami sebi djelovali konkurentno da je neko naprosto morao ovo plasirati u javnost). Kako nam ne bi bio narušen čuveni status „lidera u regionu“ preferiramo poređenja sa Makedonijom, BiH ili Srbijom, koja je na CNN-u, na opšte zgražanje sopstvenih građana, sama sebe reklamirala kao „zemlju jeftine radne snage“, da bi se vidjelo koliko smo uspješniji, jer naša radna snaga nije tako jeftina, pa smo i nju dodali onom predugačkom spisku svega što uvozimo, dok se poljoprivrednik sa sjevera zemlje bori da se za od šest do devet mjeseci naplati od trgovačkih lanaca.

Tužno je čuti toliko lažnih izgovora jedne vlasti koja želi da nam stavi do znanja kako joj nije lako boriti se sa stotinama problema koje je sama stvorila popustljivim odnosom prema poreskim dužnicima u svakoj izbornoj godini, pa je bila primorana i na zaduživanje. Još tužnije je čuti i kako će udio javnog duga u BDP-u rasti do 2019. uz uvjerenje da će BDP rasti po nekoj tamo stopi oko koje Vlada i Svjetska banka gotovo da nikad nisu saglasne. Zastrašujuće je živjeti u zemlji u kojoj je vladajuća garnitura povukla toliko pogubnih poteza, a zatim sve čime je samo djelimično amortizovalanjihove efekte prikazala kao nesvakidašnje vrijedan potez, čineći da neko vjeruje u njihovu opravdanost i sve to nazove uspjehom.

Ana Nives Radović
Cashless Balkan 2020

Ana Nives Radovic
Ana Nives Radovic

The very first Montenegrin fintech author, financial analyst and author of “Dividing by Zero” scientific project.

Komentariši

Top