Kako je novozelandska podjela na bogate i siromašne uništila njihov egalitaristički raj | Ekonomist

Kako je novozelandska podjela na bogate i siromašne uništila njihov egalitaristički raj

Novi izvještaji pokazuju da je novozelandska ekonomija od svih OECD nacija najviše pogođena nejednakošću. Kako je zemlja jednakih šansi dospjela u ovakvo stanje?

Mnogi ljudi i dalje smatraju Novi Zeland egalitarističkim rajem, prijateljskom i udobnom zemljom gdje je “jednake šanse” nacionalna fraza.

Ipak, Novozelanđani su ostali šokirani, kada je OECD ove nedjelje objavio izvještaj, koji pokazuje da su zemlje širom svijeta pogođene nejednakošću – i da je Novi Zeland najviše pogođen. Kruta podjela na bogate i siromašne, kako tvrdi OECD, je koštala trećinu ekonomske stope rasta ovih zemalja u posljednjih 20 godina. Kako je to moguće?

Odgovor je jednostavan i glasi da je u posljednje dvije decenije od 1985. na ovamo Novi Zeland imao najveći rast dohotka od bilo koje razvijene zemlje. Dohodak najbogatijih se duplirao, dok je onih najsiromašnijih stagnirao. Ni oni sa srednjim dohotkom takođe nisu značajno napredovali.

Zato što je Novi Zeland prethodno bio tako egalitaristički, taj opšti rast u svijetu još uvijek nije bio dovoljan da lansira ovu zemlju na vrh liste nejednakosti, ali je po nekim mjerenjima na istom nivou kao u Britaniji. Novi Zeland je sada toliko podijeljen kao zemlja da su je mnogi starosjedioci napustili u namjeri da pronađu sredinu sa većom jednakošću.

Kako se ovo desilo? Traženje uzroka rastućeg jaza u dohodcima je jednako traženju mape zemljotresa – nikad precizna nauka – ali je teško ignorisati povezanost trenutka kada je povećanje nastalo i političke revolucije u zemlji 1984. Tada je reformama, sa ogromnim entuzijazmom, Novi Zeland prepolovio poreske stope, smanjio doprinose na skoro četvrtinu od njihove vrijednosti, dramatično ukinuo povoljnosti – i time podjelu nacionalnog dohotka – za obične radnike. Hiljade ljudi je izgubilo posao kako se proizvodnja preselila u inostranstvo i nije bilo značajnog odgovora u povećanju trening programa u trgovini, pogrešna strategija koja je još uvijek na snazi. U isto vrijeme, Novi Zeland je zaustavio izgradnju jeftinijih stanova u značajnoj količini, primoravajući time siromašnija domaćinstva da odrede ogromne količine novca na rente i hipoteke.

Niko ipak ne implicira da uzroci ovakvog stanja ne sežu i prije 1980-ih. Ali se implicira da je alternativna staza ka modernoj ekonomiji , ona na kojoj bi se benefiti rasta dijelili ravnomjerno, ignorisana. Kako izvještaj OECD poentira, taj put bi u stvari doprinio većem rastu, kao i većoj jednakosti.

Kršenje zakona u novozelandskom produbljivanju jazova je zataškovano, djelimično zbog toga što je većina ektremuma prikrivena: siromaštvo je obično koncentrisano tamo gdje srednja klasa Novozelanđana ne zalazi, a najbogatiji stanovnici još uvijek osjećaju određeni pritisak da bi se šepurili svojim bogatstvom. Skorijih godina, poslije tog ekplozivnog dvadesetogodišnjeg uspona, jaz u dohodcima se stabilizovao, navodeći neke da zanemare problem. Ali izvještaj OECD pokazuje da, ključno saznanjeće donijeti dugoročni efekat. Ono što je započeto 1980-ih vuče nazad Novezelanđane – i njihovu ekonomiju – i danas.

Zvono za uzbunu je konačno počelo da zvoni. Skorija brojanja pokazuju da tri četvrtine Novozelanđana misli da njihova zemlja više nije egalitaristička, i da to nije loša stvar. Dio zabrinutih dolazi od saznanja da jaz nije kompatibilan sa idejom da bi trebalo da postoje jednake šanse za sve.

U zemljama velike nejednakosti kao što su SAD, pola dohotka tinejdžera se može predvidjeti iz onoga što su njihovi roditelji zaradili. Novi Zeland još uvijek nije tako, ali postoji situacija gdje poznate škole obiluju programima razmjene sa njujorškim firmama, dok roditelji siromašne djece su sa tako malim platama da jedva mogu platiti toliko struje koliko potroši fridžider. Jesu li to “jednake šanse?” Teško da jesu.

Izvor: http://www.theguardian.com/

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top