Kada je Tito rušio američke vojne avione i time skoro izazvao bacanje atomske bombe na Zagreb: 40 dana jugoslovenskog Trsta i druge prkosne priče (I. dio) | Ekonomist

Kada je Tito rušio američke vojne avione i time skoro izazvao bacanje atomske bombe na Zagreb: 40 dana jugoslovenskog Trsta i druge prkosne priče (I. dio)

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Jugoslavija se nalazila pod okupacijom sila Osovine. Nekoliko pokreta otpora stasalo je tokom rata, no u konačnome, najsnažniji postao je onaj partizanski kojeg je vodio Josip Broz Tito.

Partizani su uspjeli  osloboditi cijelu Jugoslaviju i, što je od esencijalne važnosti za sve što će se događati kasnije, uz minimalnu pomoć saveznika, a to uključuje i sovjetsku intervenciju.

To će nakon rata omogućiti Titu da formira Jugoslaviju na vrlo unikatnim temeljima, nečem što bismo danas mogli nazvati fuzijom komunističkih ideala i jugoslovenskog nacionalizma.

Taj stav je u svojoj osnovi primarno zagovarao maksimalni mogući suverenitet Jugoslavije, nezavisnost od velikih sila. Naime, nakon završetka strašnog Drugog svjetskog rata cijela Evropa, i šire, bila je podijeljena između dvije velike sfere uticaja – američke i ruske, odnosno sovjetske. Uz jedan izuzetak – Jugoslaviju.

Iako je Tito neposredno nakon rata svakako bio naklonjeniji Staljinu, što je logično, Jugoslavija ni dana nije provela iza željezne zavjese. Već 1945. Sovjeti postavljaju špijunske krugove po Jugoslaviji, znajući da Titu ne mogu posve vjerovati. S druge strane novo jugoslovensko vođstvo bilo je toga itekako svjesno što je pak značilo da je alijansa sa SSSR-om bila nestabilna od samog početka.
Tito, Staljin i Molotov u Moskvi 1945. povodom potpisivanja jugoslavensko-sovjetskog prijateljstva

Šta je Jugoslavija zapravo htjela? Šta nije htjela? Svijet će SFRJ pamtiti kao vrlo moćnu državu između dva bloka koja je u konačnici postala jedna od osnivača alternativnog bloka, tzv. Pokreta nesvrstanih (NAM) koji postoji i danas – dakako danas je NAM samo blijeda slika svoje negdašnje slave, ali u ono vrijeme bio je važan globalni akter, a Tito se pretvorio u lidera za čije se mišljenje pitalo kod gotovo svake krize u svijetu, na svakom kontinentu.

Tito na Medvjed kuli u Jajcu 1943. za vrijeme drugog zasjedanja AVNOJ-a

No, da je neposredno nakon Drugog svjetskog rata sveu ispalo kako je Tito planirao, Jugoslavija bi bila još i daleko moćnija zemlja. Naime, dok su Amerikanci i Sovjeti gradili svoju sferu uticaja, Jugosloveni su imali ozbiljnu ideju da će i oni to činiti, kao treća sila.

Znamo da je Tito uspio ukomponovati teritorij Istre u Jugoslaviju – to je pak podatak o kojem hrvatski nacionalisti danas vole praktikovati kolektivnu amneziju, no zadnji put kada je Istra bila u sklopu neke Hrvatske bilo je za vrijeme Kraljevine Hrvatske (925–1102) i to samo djelovi istočne Istre. No, Istra je trebala biti samo početak teritorijalnog širenja Jugoslavije – bili su tu i planovi za preuzimanje dijelova Austrije, dublji teritorij Italije, naročito grad Trst, ali i prema jugu i istoku – Staljin je bio uvjeren kako Tito planira “progutati” Albaniju, a zatim i Grčku, uz dodatno priključenje Bugarske.

Karta Kraljevine Jugoslavije 1933.

Možda se sva ova teritorija ne bi nužno zvala Jugoslavija, svakako ne Grčka, ali bi bila teritorija totalnog jugoslovenskog uticaja. Takvog scenarija prepali su se i u Washingtonu i u Moskvi. Slobodno se može reći kako nisu isprva znali što im se to sada događa, u trenutku kada su smatrali da mogu “u miru” podijeliti Europu.

Govorimo li o “jugoslovenskom imperijalizmu”? Tako su ga svakako nazivali u Albaniji koja je sve do kraja strahovala od jugoslovenske vojne invazije (što je pak rezultiralo jednim od rigidnijih komunističkih eksperimenata uopšte, ali jugoslovenski napad se ipak nije dogodio, što se vjerojatno može zahvaliti i brojnim manevrima albanskog lidera Envera Hoxhe između Kine, SSSR-a i obratno...)

Jugoslavija je intenzivno podupirala grčke komunističke snage za vrijeme Grčkog građanskog rata (1946-1949)

Tito i ljudi oko njega su pak stvari, dakako, vidjeli sasvim drugačije – bili su svjesni da Jugoslavija neće moći opstati kao nezavisna zemlja ukoliko ne bude snažna, a tu snagu željeli su ugrabiti što je prije moguće, kako bi se na taj način eventualno zaštitili i od Moskve i od Washingtona.

Bez obzira što neko danas mislio o Titu, svako se može složiti da je ovo bila jedna od najsmionijih misija s ciljem samoodređenja u novijoj istoriji, naročito 20. stoljeća.
Jugoslavija se uspjela nametnuti kao globalno bitan akter (na slici: ključni ljudi Pokreta nesvrstanih)

Mnogo telegrama razmijeniće Jozef Staljin, Winston Churchill i Franklin Delano Roosevelt (i Harry S. Truman nakon njega) po pitanju Tita i kako ga zaustaviti. Zanimljivo je čitati te telegrame iz današnje perspektive jer iz njih se može jasno iščitati uznemirenost, neizvjesnost, pa čak i panika (naročito kod Churchilla).

Josip Broz Tito i Winston Churchill

No, od svih novih jugoslovenskih teritorijalnih pretenzija jedna je izazvala najveću krizu – grad Trst i područje oko njega.

Grad Trst (talijanski Trieste) ima zaista dugu i slavnu istoriju. Već četiri milenijuma ovaj prostor je nastanjen te uvijek ima izuzetnu trgovinsku važnost. Razna plemena i narodi prolazili su kroz Trst, a poneki se i zadržavali, okupirajući ga. Sam naziv grada dolazi od venecijanske riječi “Terg” koja označava pijacu (sličnost nam je odmah jasna), a grad se nekada zvao i Tergeste.

Trst (Trieste), koji se prvobitno zvao Tergeste, naseljen je već hiljadama godina te je jedan od najvažnijih gradova u Evropi, a kao luka ključan za srednju Europu

Vijekovima je grad proveo u Rimskom Carstvu i kasnije pod Venecijom da bi u 14. stoljeću postao dio Austrije (Sveto Rimsko Carstvo u to vrijeme). U 15. stoljeću Venecija ga silom vraća natrag, no ne zadugo – već 1468. Sveto Rimsko Carstvo ponovno zauzima Trst i ovog puta slijedi veliko uništenje grada. Dvije godine kasnije stižu Otomani, na svega 8 kilometara od Trsta, ali grad je ipak pošteđen ponavljanja teške sudbine.
Trst početkom 14. vijeka

Idućih nekoliko vijekova Trst će provesti relativno mirno u sklopu Habsburške Monarhije. Trst se, uz Veneciju i Dubrovnik, razvija u najvažniju luku Jadrana, ali takođe postaje uistinu kosmopolitski grad te centar intelektualnih i filozofskih zbivanja.

Tri ključne luke Jadrana kroz vijekove: Venecija, Trst, Dubrovnik

Tokom 19. vijeka, za vrijeme Napoleonskih ratova, Trst će u nekoliko navrata biti pod Francuskom, od 1813. je ponovo u sklopu Austrijskog carstva. Od neizmjerne je važnosti za Beč jer je njihova jedina luka. No, gledajući geopolitički, Trst je zapravo ključna luka srednje Evrope (tzv. Mitteleuropa-e)
Trst je imao izuzetnu važnost za srednju Evropu, tzv. “Mitteleuropa”

Onda dolazi 20. vijek, vrlo turbulentno po Trst. Nakon Prvog svjetskog rata, Italiji, na strani saveznika, obećani su brojne teritorije poražene Austro-Ugarske, a među njima i grad Trst i okolina. No, ovo je do sada već prostor na kojem žive brojni Sloveni, naročito Slovenci. Fascinantan je podatak kako je na kraju 19. vijeka u Trstu živjelo više Slovenaca nego u Ljubljani.
Centar Trsta, 1854.

Na prostorima koji su došli pod teritoriju Italije Rim naređuje prisilnu italijanizaciju što će kod Slovena, Hrvata i Slovenaca, izazvati snažan otpor.

Bilo je u Trstu tada i puno Italijana, štaviše, bili su većina, ali Slovenci su bili istinska srednja klasa, inteligencija grada, dok su Italijani bili niža srednja klasa. Tada su krenuli napadi italijanskih crnokošuljaša na slovenske radnje, knjižare… Došlo je do egzodusa hiljada Slovenaca koji su napuštali Trst i odlazili na prostor Kraljevine Jugoslavije koja je nastala na ruševinama Austro-Ugarske, a određen dio otišao je u emigraciju u Južnu Ameriku. Iz Trsta pred naletom agresivne italijanizacije bježe i Njemci, no populacija grada raste zato jer se doseljavaju Italijani iz ostatka Italije, ali i iz dijelova Dalmacije gdje su živjeli do sada.

Slovenski narodni dom u Trstu spaljen je u lipnju 1920. od strane talijanskih fašista

Još 20-ih godina u Trstu počinje djelovati slovenski anti-fašistički militanti pokret TIGR, ali fašistička italijanska vlast postaje sve čvršća, a 1938. na snagu stupaju i anti-židovi rasni zakoni te kreću napadi na sinagoge, židovsko vlasništvo u gradu kao i na same Židove.
Pod njemačkom nacističkom upravom u predgrađu Trsta 1944. gradi se jedini koncentracijski logor s krematorijem na prostoru Italije – Risiera di San Sabba

Nakon italijanske predaje 1943. Trst dolazi pod okupaciju njemačkih snaga. Pod nacističkom upravom u predgrađu Trsta 1944. gradi se jedini koncentracioni logor s krematorijom na prostoru Italije – Risiera di San Sabba. U njemu će nestati oko 5,000 južnih Slovena, italijanskih anti-fašista i Židova.

Drugi dio ovog istorijskog specijala čitajte uskoro…


 

 

 

Tekst pisao D.Marjanović – advance.hr

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top