Južna Koreja i njen ekonomski bum | Ekonomist

Južna Koreja i njen ekonomski bum

Istočna Azija i Daleki istok se u kontekstu svjetske politike najčešće spominju zbog snažnog uzdizanja Kine, važne uloge Japana u svjetskoj ekonomiji ili zbog nuklearnih i balističkih testova Sjeverne Koreje. Međutim, osim toga istok Azije je itekako zanimljiva regija koja spada među najrazvijenije svjetske regije, a uz to politički i ekonomski procesi u tom dijelu svijeta imaju upečatljive specifičnosti. One se mogu pronaći i na Korejskom poluostrvu.

Čudo na Han rijeci ili ekonomsko čudo Južne Koreje primjer je izvrsnosti kakva se rijetko viđa. Pojam podrazumijeva brz ekonomski rast ekonomije Republike Koreje u drugoj polovini 20. vijeka koji traje do danas. Trend rasta i razvoja južnokorejske ekonomije impresivan je pa se Južna Koreja razvila od jedne zaostale države Trećeg svijeta do visoko tehnološki razvijenog azijskog tigra. BDP je doživljavao rast oko 10% više od trideset godina.

Otvorenost ekonomije i fokus na inovacije zaslužni su za izvanredne uspjehe. Danas je južnokorejska ekonomija 11. na svijetu po visini nominalnog BDP-a, Republika Koreja je peti najveći svjetski izvoznik, članica G20 s najvećim suficitom u proračunu i država s najvećim kreditnim rejtingom u istočnoj Aziji. Privredom dominiraju poslovni konglomerati chaeboli poput Samsunga, Hyundaija i LG-a. Ekonomski uspjesi nagrađeni su održavanjem Ljetnih Olimpijskih igara 1988. i Svjetskog fudbalskog prvenstva 2002. Šezdesetak godina nakon Korejskog rata, za razliku od svog sjevernog susjeda, Južna je Koreja bogata, razvijena i demokratska zemlja. Ali put do uspjeha nije bio lagan.

Politički događaji u Republici Koreji bili su turbulentni nakon njenog uspostavljanja 1948. Od tada do danas promijenilo se šest republika. Do 1960. zemljom je vladao autoritarni vođa Syngman Rhee. Tada je ekonomijom dominirala poljoprivreda. 1950. dogodila se zemljišna reforma kojom su američke vojne vlasti distribuirale zemljišta koja su posjedovali Japanci običnim seljacima. Tokom Druge republike koja je trajala 1960.-1961. premijer Chang Myon takođe je provodio politiku državnog kapitalizma, ali i sarađivao s Japanom.

Na vlast je 1961. došla vojna hunta na čelu s generalom Parkom Chung-heeom. U tim trenucima postavljena je podloga Čuda na rijeci Han. Prvi nacionalni 5-godišnji plan je implementiran. On se bazirao na unapređivanju poljoprivrede, rudarstva i industrije proizvodnje električne energije, razvoju hemijskih đubriva, naftne industrije, željeza, čelika, izgradnji autoputeva i luka, itd.

Južnokorejske vlasti su shvatile kako nešto treba promijeniti jer je njihova zemlja bila prenapučena pa je rješenje bilo u izvozu proizvoda i usluga. Parkov moto bio je da se radnike tretira kao članove porodice što je bio pun pogodak jer su južnokorejski radnici bili 2.5 puta produktivniji od američkih. Iako je Park sprovodio vojnu diktaturu koja je ometala civilne slobode i druga prava građana događao se ekonomski napredak. Tokom Treće republike između 1963. i 1972. zemlja je primila milione dolara od Japana zbog vlasničkih prava i od SAD-a zbog učestvovanja u Vijetnamskom ratu. Vlada je koristila strane prihode kako bi ostvarila samoodrživu ekonomiju te je pokrenula inicijativu Saemaeul koja je razvijala ruralna područja. Vladavina čvrste ruke i jeftina radna snaga bili su katalizatori rasta južnokorejske ekonomije.

Tokom Četvrte republike između 1972. i 1981. Južni Korejci su investirali u hemijsku industriju oslanjajući se na strategiju zamjene uvoznih proizvoda domaćima. Vlasti su poboljšale prava i plate radnika iako su neki proizvodi bili nepotrebni. Vlada je ulagala u tešku industriju što je rezultiralo rastom elektroničke i čelične industrije. Teške industrije su bile locirane na jugu zemlje. Fabrike u Seulu činile su 25% fabričkih proizvoda 1978. Tokom 1970-ih problem je bio nejednakost dohotka između industrijskih i poljoprivrednih sektora. Na predsjednika Parka je izvršen atentat 1979. Petu republiku (1981.-1987.) predvodiće Parkov saradnik Chun Doo-hwan.

Tokom osamdesetih vlada je prihvatila konzervativnu monetarnu politiku i čvrste fiskalne mjere kako bi kontrolisala inflaciju. Snadbijevanje novcem je smanjeno za polovinu. Seul je čak zamrznuo proračun na kratko. Vladine intervencije u ekonomiju su se smanjile kao i ograničenja na uvoz i strane investicije. To je bio pravi pogodak jer je ekonomija postala konkurentnija. Kako bi smanjio nejednakosti između ruralnog i urbanog sektora, Seul je proširio investicije u javne projekte kao što su ceste i druge saobraćajnice istovremenoo unapređujući mehanizaciju farmi. Te su mjere donesene ranih osamdesetih te su zajedno s poboljšanjima u svjetskoj ekonomiji doprinijele da južnokorejska ekonomija ponovo napreduje kasnih 1980-ih. Zemlja je ostvarila ekonomski rast od 9.2% između 1982. i 1987. i 12.5% između 1986. i 1988. Rast BDP-a je iznosio oko 10% između 1963. i 1990.

Tokom godina svog brzog sustizanja razvijenog svijeta, Južna Koreja je koristila najmanje 19 najvažnijih oblika intervencija usmjerenih na promociju izvozno orijentisane ekonomije: devalvacija valute, preferencijalni pristup uvoznim poluproizvodima koji su potrebni za proizvodnju izvoznih roba uz striktne kontrole koje su sprečavale zloupotrebe, ciljana zaštita industrija, cjenovne stimulacije, oslobađanja od poreza za domaće proizvođače, unutrašnja oslobađanja od indirektnih poreza za uspješne izvoznike, niži direktni porez na prihod ostvaren od izvoza, ubrzana depresijacija za izvoznike, sertifikati o pravu na uvoz, direktne subvencije za izvoz odabranih industrija, monopolska prava odobrena kompanijama koje prve ostvare izvoz u ciljnim industrijama, subvencionisane kamate, sistem izvoznog kreditnog osiguranja i garancija, stvaranje zona slobodne trgovine i sl., osnivanje javnih poduzeća da posluže kao lideri na putu uspostavljanja nove industrije, promovisanje južnokorejskog izvoza širom svijeta, unapređenje tehnološkog nivoa, koordinacija sporazuma o licenciranju strane tehnologije od strane vlade, postavljanje izvoznih ciljeva za kompanije.

Zahvaljujući demokratizaciji i uspostavi Šeste republike 1987. u prvoj polovini devedesetih južnokorejska ekonomija je nastavila stabilno da raste i da se razvija u privatnom i državnom sektoru. Međutim, 1997. izbila je Azijska finansijska kriza. Nakon što je nekoliko azijskih valuta pretrpjelo velik pad južnokorejski won doživio je nagli pad vrijednosti. Do kraja godine MMF je odobrio 21 milijardu $ koja će biti dio paketa od 58.4 milijarde $ pomoći. Potezi vlade i stranih kreditora obuzdali su finansijske probleme. Značajno je pomoglo prilagođavanje tržišta rada i alternativni izvori finansiranja. Na kraju 1999. BDP je porastao za 10.5% što je navelo predsjednika Kim Dae-junga da proglasi kraj krize wona.

Ekonomske reforme koje je uveo Kim, a bazirale su se na preorijentaciji s državnog kapitalizma na tržišni model omogućile su ekonomski rast koji je 2000. iznosio 9.2, a 2001. 3.3% zbog usporavanja svjetske ekonomije. Rast se nastavio i u sljedećim godinama sve do izbijanja Svjetske finansijske krize 2008. Pali su fabrička proizvodnja, potrošnja, izvoz automobila i poluvodiča. Ali ipak veća kriza je izbjegnuta. Pomogle su vladine stimulativne mjere i potrošnja dobara koji su se više konzumirali zbog pada izvoza. Već 2010. rast BDP-a je iznosio vrhunskih 6.1%.

1960. Sjeverna i Južna Koreja bile su slične u svom siromaštvu koje je bilu u rangu siromašnijih država Azije i Afrike. Danas, nakon više od pola vijeka, Južna Koreja posjeduje dohodak po glavi stanovnika više od 20 puta veći od Sjeverne Koreje. Južnokorejski BDP po paritetu kupovne moći (PPP) iznosi oko 38 000 $ dolara godišnje što je veća cifra od talijanskog ili španskog. Južni Korejci su se pomakli od 1970. kad je njihov dohodak iznosio 10% dohotka Amerikanaca, na sadašnjih skoro 70%.

Prijestonica Seul danas je grad s četvrtim najvećim BDP-om (779.3 milijarde USD) na svijetu nakon Tokija, New Yorka i Los Angelesa. Seul je vrlo star grad sa istorijom dužom od dvije hiljade godina, ali i nov grad. Tokom Korejskog rata, grad je mijenjao gospodare nekoliko puta i bio je uvelike devastiran. Danas Seulom dominiraju poslovne četvrti i visoki neboderi sa staklenim fasadama, hoteli, restorani, kulturne znamenitosti, a grad sa svojim metropolitanskim područjem dom je za više od 25 miliona ljudi. Kvalitet života je među najvišima na svijetu.

Chaeboli ili veliki poslovni često porodični konglomerati predstavljali su važnu ulogu u industrijalizaciji zemlje. Chaeboli su bili pažljivo birani među uspješnim izvoznicima, i odobravane su im subvencije i privilegije kako bi se pokrenulo razvoj ekonomije. Svaki konglomerat je pokrenula neka porodica. 10 porodičnih chaebola je bilo odgovorno za 60% rasta južnokorejske ekonomije tokom razdoblja Čuda na rijeci Han. Najvažniji chaeboli su Samsung, Hyundai i LG.

Najznačajniji sektori južnokorejske ekonomije su brodogradnja, automobilska industrija, građevinao, elektronička i telekomunikacijska industrija, proizvodnja oružja i vojne opreme, turizam, rudarstvo, itd. BDP čine uslužne djelatnosti s udjelom od 59.2%, industrija 38.6% i poljoprivreda 2.2%. Nominalni BDP iznosi 1.4 milijarde $ što stavlja Republiku Koreju na 11. mjesto na svijetu, a BDP PPP iznosi 2 milijarde $ što je 14. mjesto na svijetu. 2016. BDP je rastao 2.8%. Inflacija iznosi oko 1%, a nezaposlenost oko 3% što su sjajni rezultati. Ispod granice siromaštva živi 12.5% stanovništva, a javni dug iznosi oko 36% BDP-a. Izvoz je 2016. iznosio oko 511 milijardi USD, a uvoz oko 391 milijardu USD. Najveći trgovinski partneri Seula su Kina, SAD, Hong Kong, Vijetnam i Japan.

Južnokorejsku ekonomiju 21. vijeka stručnjaci svrstavaju među “sljedećih 11” ekonomija svijeta u razvoju te se očekuje rast BDP-a od 3.9% do 4.2% godišnje između 2011. do 2030. Ekonomski uspjesi Južne Koreje zaista su izvanredni, a bili bi još i veći da su vlasti slijedile model slobodnog tržišta i manje protekcionističke politike. To nije čudno jer je tek Šesta republika nastala 1987. omogućila istinsku demokratiju. U budućnosti će vlasti trebati da sprovedu deregulaciju, daju više slobode malom i srednjem poduzetništvu, restrukturirajuchaebole, smanje poreze, rješavaju probleme starenja stanovništva, smanje zavisnost od izvoza i povećaju domaću potrošnju kako bi mogli ostvarivati kontinuirani ekonomski rast. prkos nekim negativnim predviđanjima, nesumnjivo je da će se južnokorejsko ekonomsko čudo nastaviti.


tekst preuzet sa sajta Advance.hr. autor Matija Šerić.

Redakcija
Redakcija

Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top