Jerusalim – Sveti grad za sve strane | Ekonomist

Jerusalim – Sveti grad za sve strane

                                 Jerusalim, sveti grad i po stanovištu zvaničnih izraelskih vlasti glavni grad u kojem su smještene najznačajnije institucije te bliskoistočne, parlamentarne republike, smješten je na obalama Sredozemnog mora. U Jerusalimu je sjedište izraelskog predsjednika i izraelskog parlamenta, Kneseta. Grad ima izuzetan značaj za tri velike religije. Pored judaizma, za vjernike hrišćanske i islamske vjeroispovjesti, Jerusalim predstavlja poseban sveti grad. Prema procjeni, u tom gradu živi preko 800.000 stanovnika, a isti je i glavni grad Jerusalimskog okruga. Istorija grada seže duboko u prošlost. Zbog činjenice da je grad nastao u IV milenijumu prije nove ere, Jerusalim je jedan od najstarijih gradova svijeta. Pored toga je i najsvetiji grad judaizma i duhovni centar jevrejskog naroda još od X vijeka prije nove ere. Sadrži određeni broj istorijskih lokacija značajnih za hrišćanstvo, a muslimani ga priznaju za treći najsvetiji grad islama. Iako teritorijalno zauzima malu površinu, Stari grad Jerusalima je dom istorijskim mjestima od velike važnosti za tri najveće svjetske religije, kao što su Crkva svetog Groba, Al Aksa džamija, Zapadni zid, poznatiji kao Zid plača…

Izrael je na stanovištu da je teritorija današnjeg Jerusalima zapravo biblijsko područje te države.. Rješenje o trajnom političkom statusu Jerusalima je jedna od glavnih tema u rješavanju Bliskoistočnog konflikta. Kraj sukoba se ne neazire. Štaviše, on je produbljen prije nedjelju dana odlukom američkog predsjednika Donalda Trampa da preseli ambasadu te države iz Tel Aviva u Jerusalim. Eskalacija sukoba se očekuje svakog momenta. Do skoro nijedna država svijeta nije priznavala Jerusalim za izraelsku prijestonicu, pa su diplomatska predstavništva smještena u Tel Avivu ili u predgrađima Jerusalima. Palestinska narodna samouprava smatra istočni Jerusalim svojim glavnim gradom, iako Izrael to ne priznaje. Grad je pod defakto vlašću i administracijom Izraela. Vodeći se time da biblijska predanja ukazuju da je to teritorija koja pripada jevrejskom narodu, Izrael, u Šestodnevnom ratu 1967.godine zauzima Jerusalim i prisvaja ga. Rat je vođen jer su arapske države zatvorile morske prolaze za izraelske brodove, a da su pri tom nagomilavale svoje odbrambene snage blizu granica Izraela. Dobra obaviještenost izraelskih bezbjednjaka i vojnika dovela je do toga da Izrael preventivno napadne svoje neprijatelje, kako su ih tada smatrali, a situacija ni danas nije bolja, i nanese im velike ljudske i materijalne gubitke. Od tad izraelska država kontroliše i Pojas Gaze, Sinajsko poluostrvo, Zapadnu obalu i Golansku visoravan.

Tako poćinju i kraći i duži oružani sukobi između Izraelaca i onih koji vrše vlast u Palestini, bilo da su političari ili teroristi kako ih nazivaju u Izraelu. Izrael i Palestina svakodnevno optužuju jedni druge. Sadržaj optužbi i sukoba je raznovrstan, od hapšenja palestinske djece, do otvorene tvrdnje Izraela da su baš ta djeca teroristi koji napadaju njihove vojnike, preko gradnje naselja na Zapadnoj obali, zabrane ulaska u džamiju, kamenovanja, do ispaljivanja raketa na teritoriju neprijatelja… No, spisak je prilično dug. Međunarodnoj zajedinci to zadaje veliku glavobolju, koja traje više od pola vijeka. Pronalazak lijeka za istu skorije se ne nazire. Izrael je poznat kao privredno razvijena država, vojno i visoko tehnološki izuzetno opremljena, ali i kao država koja je blizak saveznik SAD. Iako su i prethodni šefovi Bijele kuće bili radi priznati Jerusalim za glavni grad te bliskoistočne države i stacionirati svoje predstavništvo u Svetom gradu, nedostajala im je odlučnost. To se ne može reći i za strah, jer je on bio sve pristuniji kod bivših američkih lidera zbog napete situacije između Palestine i Izraela. Izborom Donalda Trampa, Jevreji su znali da za njih dolaze bolji dani. Znao je to i jevrejski lobi, koji važe za jedan od najmoćnijih na planeti. Prije par dana odjeknula je svojevrsna diplomatska bomba iz Vašingtona.

– Procijenio sam da je vrijeme da Jerusalim zvanično priznamo kao prijestonicu Izraela. Ovo nije ništa ni više, ni manje od priznavanja stvarnosti. Priznanje Jerusalima je odavno trebalo da se uradi i to je u najboljem interesu SAD. Ovo priznanje potvrđuje “očiglednu” činjenicu da je Jerusalim sjedište izraelske Vlade, uprkos tome što je sporni status tog grada jedan od ključnih elemenata u izraelsko-palestinskom sukobu – poručio je predsjednik Tramp, istovremeno dajući instrukcije Stejt departmentu da počne postupak preseljenja ambasade iz Tel Aviva u Jerusalim.

– Pozdravljam kao istorijsku odluku američkog predsjednika da prizna Jerusalim kao prijestonicu Izraela i premjesti ambasadu SAD u taj grad – odmah se oglasio energični premijer Izraela Benjamin Natenjahu.

Podrška za ovakvu Trampovu odluku stigla je i od jednog ervopskog lidera, predsjednika Češke republike, Miloša Zemana. On je najavio da bi i njegova zemlja mogla isto uraditi iako za to u zvaničnom Pragu ne postoji zasad saglasnost vlade. Indirektna podrška stigla je i od prvog čovjeka Francuske, Emanuela Makrona, koji je pozvao na pregovore, ali on se u Jelisejskoj palati sastao sa premijerom Natenjahuom. Diplomatski izvori, bliski predsjedniku Francuske, vjeruju da će istu odluku kao i Tramp, donijeti ubrzo i njegov francuski kolega.

Osude su stigle sa više adresa, prije svega iz Berlina, Londona, Brisela, Ankare ali i Moskve. Oštre reakcije su došle iz država arapskog svijeta koje podržavaju palestinski narod. Osim osuda, izbili su i novi sukobi na ulicama onih gradova koji čine teritoriju Izraela nakon Šestodnevnog rata. Demonstranti, koje je na ulice pozvao islamski eksremistički Hamas koji vlada Pojasom Gaze, opet su izvukli „deblji kraj“, jer su zabilježena mnogobrojna hapšenja, ali i dva smrtna slučaja prilikom akcije policijskih snaga Izraela. Isplajivanje raketa na Izrael od strane Hamasa bio je alarm za vojne zapovjednike, koji su naredili dizanje u vazduh modernih izraelskih bombardera koji su izvršili jake vazdušne napade.

Iako je Tramp ovakvom odlukom ispunio svoje predizborno obećanje, Palestinci smatraju da su time  „sahranjeni“ mirovni pregovori između dvije sukobljene strane, te da ovakva odluka predstavlja podlogu za izbijanje opasne eskalacije. Zna se da je za tri pomenute religije Jerusalim posebno osjetljiv jer predstavlja Sveti grad. Tako da svaka od njih želi da što više prava polaže na njega. Može se reći da je hrišćanski i jevrejski svijet tu našao kompromis. Stručnjaci za međunarodne odnose smatraju, znajući da su na to pitanje osjetljivi i pripadnici islama, da je Tramp ovakvom odlukom zapravo direktno Arape i muslimane i van palestinskih područja teško ponizio i politički porazio. Opšte poznato je da sve što ima ikakve veze s Jerusalimom oduvijek provocira i politička i vjerska osjećanja. Ovim je američki predsjednik želio i da pokaže svoju moć naspram palestinske. Jasno je da je Tramp bacio šibicu u izrealsko-palestinsko bure sukoba.

Izgledi da Donald Tramp promijeni svoje mišljenje ne postoje. Ako bi ikad nastala, nezavisna država Palestinaca bi morala tražiti novu prijestonicu, ali i „sažvakati“ gorke zalogaje. Dvojac SAD-Izrael ima toliko jaku saradnju u skoro svim segmetnima i interesnim sferama, te je palestinski, odnosno arapski svijet protiv toga nemoćan. I mnoge arapske države ne žele, ili ne smiju, pokvariti svoje odnose sa Trampovom Amerikom. Podrška Palestincima ne izostaje na verbalnom nivou, ali u većini slučajeva se sve tu završava. Budućnost može donijeti nove različite reakcije svih strana, ali za sad Sveti grad Jerusalim ostaje pod vlašću Izraela i pokušaj bilo koje strane da ga prisvoji, Izrael će odlučno osujetiti, ako nastavi djelovati po dosadašnjem i unutrašnjem i međunarodnom planu.        

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top