Grcima treba omogućiti pravedan model restrukturiranja duga

Grcima treba omogućiti pravedan model restrukturiranja duga

Pravednost je teška riječ, ali, sviđala se ona nama ili ne, ona je u biti politike restrukturiranja duga u Evropi. Dok se ne pronađe neko rješenje, priča će se vrtjeti u krug. U traženju rješenja naročito suptilno se mora pristupiti Grčkoj. Grčka je bila i ostala demokratska zemlja, grčki građani su, upravo, izabrali vladu, koja je nesmotrenom fiskalnom politikom odvela zemlju u duboku finansijsku krizu.

Pokušali smo da procijenimo neposredne uzroke krize u svakoj zemlji Eurozone pojedinačno. U Irskoj su to loši bankarski zajmovi, u Španiji efekat naglog kočenja, a u Grčkoj nesavjesna državna potrošnja u eri ekspanzije. Tako da je Grčka, u principu, sama odgovorna za svoju situaciju.

Međutim, svi mi – vlada, domaćinstva, investitori – svi pravimo greške, i zato postoji sam instrument restrukturiranja duga. Problem je u tome što je ovo rješenje u slučaju Grčke nosilo veliki rizik od prenošenja krize izvan njenih granica. Sadašnji vidovi zaštite od toga (ESM i sl.) nisu postojali, nije bilo bankarske zajednice, nije bilo OMT-a. Svakome je 2010.-e bilo jasno da grčki dug nije održiv. Mnogi su se zalagali za rano restrukturiranje duga, sa snažnom fiskalnom konsolidacijom, ali je uočeni rizik od širenja krize spriječio da se to i uradi. Konačno se i desilo, ali 2012., kada je već učinjena velika šteta na makroekonomskom nivou.

Čini se da nije pravedno da Grčka plaća i za ovo zakašnjenje. Grčka, kao što smo rekli, jeste kriva za problem duga, ali pravedno bi bilo da se njen raniji dug koristi kao osnova za pregovore o restrukturiranju.

Alternativna istorija

Ovaj dio priče zasnovan je na strukturnom modelu, koji u obzir uzima sljedeće činjenice:

  • Dinamiku privatnog i javnog duga;
  • Iznenadna zaustavljanja kapitalnih tokova;
  • Povratnu vezu privatnog i javnog duga na cijenu kredita za domaćinstva i preduzeća;
  • Fiskalnu politiku i multiplikatore potrošnje;
  • Cijenu rada i konkurentnost.

Sada ćemo vam predstaviti rezultate nekih simulacija u ovom modelu.

Slika 1 pokazuje realno liniju kretanja grčkog duga od 2000-2012, i liniju koja pokazuje kako bi se on kretao, da je primijenjeno „rano restrukturiranje duga“. Ove dvije linije imaju istu vrijednost do 2010. Vidi se da je dug nastavio da raste, usljed recesije, koja je trajala i 2011. i 2012., što nije slučaj u alternativnom scenariju.

slika 1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika 2 pokazuje stvarnu i alternativnu putanju fiskalne konsolidacije. Jasno je da je fiskalna konsolidacija bila nužna u bilo kom scenariju.
slika 2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika 3 pokazuje liniju bruto društvenog proizvoda. Prema alternativnom scenariju, fiskalna konsolidacija je malo blaža. Dug je održiviji, pa cijena kredita ne raste tako oštro, što čini da i privatna potrošnja ne opada tako rapidno.

slika 3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prema alternativnom scenariju, Grčka ne može izbjeći niti fiskalnu štednju niti recesiju. Ali, zavisno od detalja simulacije, njen BDP bi 2012. bio 5-10% viši, a dug 20-25% niži. Generalno, učešće duga u BDP-u bi bilo smanjeno za oko 30%. Tih 30% su odraz komplikovane situacije u kojoj je grčka kriza rješavana i oni nisu proizvod samo grčke krivice.

U praksi, postoji više načina sprovođenja restrukturiranja duga. Najjednostavniji je kombinacija produženja ročnosti i nižih kamatnih stopa. Jednostavna kalkulacija pokazuje da bi bilo potrebno smanjiti primarni deficit sa 4,5 na 3%. Uz godišnji rast od 2% i kamatnu stopu od 2,5%, trenutni odnos duga prema BDP-u od 1,9 , ovo smanjenje primarnog deficita bi smanjilo i ukupan javni dug za 120% u narednih 20 godina. Da je ovo započeto 2010., kada je odnos duga i BDP-a bio 1,6 , ne bi bilo potrebno smanjivati primarni deficit – on je tada iznosio upravo 3%.

Mnogi se neće složiti sa ovim konceptom pravednog olakšanja duga. Na primjer, on ne može u potpunosti kompenzovati gubitak blagostanja tokom recesije – manju potrošnju, nezaposlenost, itd. Sa druge strane, on podrazumijeva zajedničko nadoknađivanje troška sprečavanja širenja krize. Drugi će reći da Grčka treba da bude svjesna da je restrukturiranje duga teže u uslovima zajedničke valute. Međutim, ovaj model nesumnjivo može pomoći ne samo u slučaju Grčke, već, na primjer, i u slučaju spasavanja banaka u Irskoj. Nikada nećemo biti saglasni oko toga šta, zapravo, znači koncept „pravednosti“, ali predstavljeni koncept svakako može poslužiti kao dobra polazna osnova za dalju razradu potencijalnih rješenja.

 

Autor: Thomas Philippon
Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top