Džordž Soroš se kladi na pad američke ekonomije i u to je uložio 1,8 milijardi dolara | Ekonomist

Džordž Soroš se kladi na pad američke ekonomije i u to je uložio 1,8 milijardi dolara

Džordž Soroš, koji je slavu stekao kada se prije 25 godina kladio na pad britanske funte, pa ju je tako i oborio, sada se kladi na pad američke ekonomije.

Odnosno na pad glavnih indeksa njujorške berze. U to je, kako pokazuju podaci američkih regulatornih tijela, uložio 1,8 milijardi dolara.

Šta više, u svoju je procjenu Soroš toliko uvjeren da u nju nastavlja da ulaže iako je ove godine već izgubio preko milijardu dolara šortujući vrijednost berze — prognozirajući dakle pad njene vrijednosti — a ona je ove godine porasla za preko 10 procenata.

Da li je Soroš izgubio poslovnu sposobnost ili vidi nešto što drugi ne vide? I šta o stanju globalne ekonomije, ovog neoliberalnog ekonomskog poretka u kome živimo, govori podatak da je 10 najbogatijih pojedinaca u proteklih godinu dana svoje bogatstvo uvećalo za preko 100 milijardi dolara, dok je istovremeno lična zaduženost Amerikanaca dosegla najveći nivo u istoriji a njihovi realni prihodi stagniraju već decenijama?

O tim pitanjima govore ekonomska novinarka Ruža Ćirković i advokat i nekadašnji direktor Agencije za privatizaciju Branko Pavlović.

“Kao što su još 2005. bili najavljeni događaji 2008, tako se i sada najavljuje pucanje ’balona‘ u američkoj ekonomiji”, navodi Ruža Ćirković.

“Ovakve analize pojavljuju se u vrlo ozbiljnim evropskim ekonomskim medijima, upozorenja čak postaju sve oštrija, a na neki način ih je potvrdio i Međunarodni monetarni fond. Iz svega toga možemo da zaključimo da Soroš nije jedini koji prognozira takav razvoj događaja, koga niko ne može da zaustavi, kao što ništa nije moglo da zaustavi ni krizu 2008. godine.”

Tokom predizborne kampanje Donald Tramp je neprestano upozoravao da je njujorška berza “veliki, naduvani balon sapunice”, dakle da je njena vrijednost nerealna i prenaduvana i da će balon da pukne. Međutim, od kada je postao predsjednik, a vrijednost berze nastavila da raste, upravo u tome on pronalazi dokaz uspjeha američke ekonomije s njim na čelu. Koji od dva Trampa je bliži istini?

“Kao što rast vrijednosti berze nema veze s bilo čime što je Tramp uradio, on nema veze ni sa rastom produktivnosti i bruto društvenog proizvoda”, objašnjava Branko Pavlović.

“Svi vodeći indeksi na berzama, i u Americi i u svijetu, doživjeli su nevjerovatan, dvocifreni rast u proteklih godinu dana. To je rezultat ogromne količine finansijskih sredstava koje su prethodno upumpane u sistem, a koje nisu plasirane u realnu ekonomiju već u finansijske spekulacije na berzi koje su i dovele do vještačkog rasta vrijednosti akcija.”

“Doći će do ozbiljnog pucanja i američke i drugih berzi”, uvjeren je Pavlović, ističući da nema paradoksa u činjenici da se o krahu berze govori kad je berza na vrhuncu. “Uvijek je tako. Ljudi žele da vjeruju da je sve u redu i da će bogaćenje biti nastavljeno, ali svi objektivni pokazatelji govore da su se cifre toliko odmakle od realnosti da je pucanje tog balona neminovno.”

Može li, ipak, vrijednost berze da nastavi da raste u nedogled? Da li je ove trendove moguće nastaviti mjerama kao što su politika niskih kamatnih stopa i kvantitativno olakšavanje, ili je krah neminovan, i samo je pitanje kada će se dogoditi i šta će ga izazvati?

“Naravno da to ne može da se nastavi u nedogled”, uvjerena je i Ruža Ćirković.

“To je pokazala i 2008. godina, a problem je u tome što krah američke ekonoije za sobom povlači i čitav svijet.”

Krizu 2008. izazvalo je pucanje tržišta nekretnina u Americi. U najkraćem, krediti za kuće davani su kreditno nesposobnima, banke su onda masovno počele da zaplenjuju nekretnine, što je izazvalo pad njihove vrijednosti, i time je otpočela lančana reakcija koja je potresla čitav svijet.

“Rojters” ovih dana, pozivajući se na podatke njujorškog FED-a, javlja da je lična zaduženost Amerikanaca sada još veća nego što je bila tada, uočava se trend sve većeg kašnjenja u otplati dugova na kreditnim karticama, a slična situacija je i na tržištu kredita za automobile. Da li su ovo znaci da je nova kriza sve bliža?

“Niko ne zna kada će to da se dogodi. Ali s velikom pouzdanošću možemo da konstatujemo da je trend takav, i da se ubrzanim koracima približavamo tom trenutku”, kaže Branko Pavlović.

Prezaduženost običnih Amerikanaca, a nije mnogo drugačije ni u ostatku zapadnog svijeta, posljedica je činjenice da njihova realna primanja stagniraju već trideset godina. S druge strane, Blumbergov indeks milijardera pokazuje da su desetorica najbogatijih ljudi svijeta svoje bogatstvo u proteklih godinu dana povećali za preko 100 milijadi dolara. Šta to govori o neoliberalnom ekonomskom poretku u kome živimo?

“Ovakvi trendovi nastavljaju se zato što niko ne želi da se dobrovoljno liši svojih privilegija… Očekivalo se da će se svijet opametiti posle dramatične krize 2008. godine, ali, očigledno, to se nije dogodilo. Finansijski lobi je, jednostavno, isuviše jak da bi tako nešto dozvolio”, ocjenjuje Ruža Ćirković.

Imajući to u vidu, postavlja se pitanje da li je upravo ova rastuća nejednakost logičan rezultat neoliberalnog ekonomskog poretka u kome živimo, to jest postoje li uopšte osnove za nadu u opšti napredak i blagostanje u sadašnjim okvirima?

Ne, uvjeren je Branko Pavlović:

“Sistem ide tačno tamo gdje je i programiran da ide. To plastično pokazuje podatak da osmoro najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje koliko i 3,8 milijardi ljudi sa dna ljestvice. Nejednakost dostiže razmjere kakve su nezabilježene u ljudskoj istoriji”.

 

Izvor: Nova ekonomija

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top