Dijana Vučinić, Kotor APSS: Razmjena znanja je ključna u svakoj profesiji | Ekonomist

Dijana Vučinić, Kotor APSS: Razmjena znanja je ključna u svakoj profesiji

Manifestacija Kotor APSS, koja okuplja vodeća imena iz oblasti arhitekture i omogućava studentima iz cijelog svijeta da od njih uče o najnovijim trendovima  i filozofiji u ovoj oblasti završena je ovog vikenda izložbom instalacija učesnika u zgradi nekadašnjeg kotorskog zatvora. Najava crnogorskog Ministarstva kulture da ove godine neće podržati jedini događaj sa ovih prostora kojem je pažnju, pored brojnih svjetskih arhitektonskih fakulteta i instituta, poklonio čak i ArchDaily ipak nije dovela do odluke inicijatorke Dijane Vučinić da se manifestacija ne održi. Prepoznatljivost koju Kotor APSS ima na međunarodnoj sceni omogućila je da podrška onih koji prepoznaju njen značaj, uključujući i Opštinu Kotor, iako ne izdašna, ipak ne izostane, a u razgovoru za Ekonomist Vučinić objašnjava značaj razmjene znanja, iskustava i kontakata sa strukovnim institucijama.

Ekonomist: Šta je bilo presudno za odabir teme koju je ovogodišnji Kotor APSS aktuelizovao?

Dijana Vučinić, Kotor APSS

Ono što nam je od početka neprestano u fokusu jeste grad, posebno primorski grad, jer uopšte ne obraćamo dovoljno pažnje, ni kao profesionalci, ni kao društvo, na to kroz kakve promjene gradovi prolaze kod nas i kako to utiče i na društvo i na demografiju i na kulturu, kao i na način života, odnosno kako sve to doživljavaju posjetioci, a prije svega kako utiče na život građana. Odatle je i krenula Kotor APSS priča, koja se kasnije preusmjerila u REUSE, što nam je takođe u fokusu, a odnosi se na to kako da se neki zapušteni dijelovi grada transformišu i šta sa njima da se uradi. Nakon nekoliko godina bavljenja tom tematikom, prvo kada je riječ o Hotelu Fjord, a zatim i o naselju Škaljari, odlučili smo da se vratimo u stari grad i prostor zatvora kako bismo ponovo aktuelizovali temu takvih prostora i kako nekim mali, a zapravo veliki intervencijama možemo inicirati neki drugi scenario i upotrebu prostora, ali i uopšte skrenuti pažnju na to šta je javni prostor. Tu je uvijek i ono pitanje kako posjetioci doživljavaju Kotor, posebno oni koji dolaze sa kruzera, a za koje smatramo da ne doživljavaju grad dovoljno temeljno i duboko, već je za njih to jedna od destinacija u nizu, poput razglednice ili mjesta za selfie. Savremena kultura je mnogo značajniji mehanizam nego što mi to smatramo u Crnoj Gori. Kad kažem savremena kultura i umjetnost, to nije nešto što imamo u Crnoj Gori, jer nemamo dovoljno značajan i aktuelan program, niti preispitujemo, ne postavljamo pitanja i ne nudimo nikakve odgovore, a to je ono što bi trebalo da se dešava.

“Broken Light” (Foto: Luka Bošković)

Ekonomist: Zbog čega se to ne dešava? Kotor APSS je pokazao da to može da iznese, no šta je ono što sprečava druge subjekte čija djelatnost spaja umjetničko stvaralaštvo i razvoj biznisa?

Vučinić: Kad govorimo o pojedincima kao stvaraocima smatram da postoji snaga kod nas, kako i bilo gdje drugo. Međutim, ono što je na širem planu problem kod nas je što nijesmo dovoljno otvoreni – za saradnju, za komunikaciju, niti dovoljno informisani. Mora biti vise dijaloga između pojedinca i institucija koje su nadležne, a tu smatram da je ključna uloga institucije u cilju bolje komunikacije.

“Agora” (Foto: Luka Bošković)

Ekonomist: Ipak, na primjeru razvijenih evropskih zemalja možemo vidjeti da institucije nijesu nosioci takvih promjena, niti kreatori trendova. Zbog čega se od crnogorskih institucija očekuje da to budu?

Vučinić: Kod nas se, po mom mišljenju, umjetnici i stvaraoci uopšte previše oslanjaju na ono što institucije treba da iniciraju. Na taj način potpuno marginalizuju ulogu sebe kao stvaraoca i nekoga ko kreira savremeni program, bilo da je riječi o umjetnosti ili drugoj oblasti u kojoj rad pojedinca ima ključnu ulogu u nastanku neke inovacije. U Crnoj Gori međutim ima mnogo pojedinaca koji bi mogli da iznesu takve programe, ali su, nažalost, više orijentisani ka inostranstvu. To je značajna činjenica kojom se, kao društvo, ne bavimo dovoljno, dok sa druge strane imamo to da se oni koji ovdje ostaju previše oslanjaju na institucije. Počevši od Kotor APSS-a znam koliko nam nije pravo kada ne dobijemo takav vid podrške, ali znam i koliko je važno ići korak dalje, biti preduzimljiv, razmišljati, plasirati ideje i dovoditi ih do kraja uprkos onome kakav je odnos institucija. Međutim, na crnogorskoj sceni kada je riječ o arhitekturi i arhitektama situacija je drugačija, svi se nekako „ušuškaju” u neki svoj svijet – možda im nije stalo, možda je i javnost previše kritički nastrojena, zbog čega su svi u dilemi da jasno artikulišu ideje. Naravno, ne mogu sa ove pozicije reći da bi trebalo da bi javnost trebalo da bude manje kritički nastrojena, već da bi komunikacija trebalo da bude bolja, odnosno da nivo razumijevanja bude mnogo viši kako bi ideje bile zastupljenije i kako bi se stvaraoci komotnije osjećali dok realizuju ono što su njihove ideje. Da bi se ove stvari dešavale neophodna je razmjena znanja u smislu da nas zanima nečije znanje i da želimo da imamo korist od nečijeg znanja.

“How Deep Is Your Love” (Foto: Luka Bošković)

Ekonomist: Kako ukazati na nečije znanje i na potrebu da se to znanje razmijeni? Imamo veliki broj ljudi, ali malo je onih koje konsultujemo kada su važne ideje u pitanju, vrlo malo je onih koje društvo doživljava kao eksperte, a takvi vrlo rijetko i ostaju u Crnoj Gori. Sa druge strane imamo osjećaj samodovoljnosti kada je određena potreba za novim znanjima u pitanju, a u arhitekturi je to možda i najvidljivije. Šta smatrate uzrokom?

Vučinić: Smatram da je problem tog generalnog koncepta edukacije, odnosno kako mi u ovoj zemlji vidimo edukaciju. Nažalost, mnogi smatraju da se ona svodi na imperativ da treba završiti fakultet i zaposliti se u struci. Vrlo malo ljudi vidi potrebu da se usavršava uglavnom zbog toga što se u profesionalnom životu kojeg imaju nakon fakulteta od njih ne zahtijeva da se usavršavaju.

“Stair Strike” (Foto: Luka Bošković)

Ekonomist: Ono što je vrlo izražeo kada je riječ o arhitekturi je što imamo veliki broj onih koji su se školovali za taj posao, ali koje nikada ne vidimo kao autore važnih studija, već za to zovemo eksperte iz inostranstva, sve to pravdajući nedostatkom njihovog međunarodnog iskustva. Kako konkretno u arhitekturi promovisati svoje znanje na međunarodnoj sceni?

Vučinić: Za šest godina koliko traje Kotor APSS imali smo više od 60 predavača/mentora i to vrhunskih profesionalaca. Kod nas ne postoji dovoljno interesovanja među maldima, iako zaista ne volim da generalizujem, no međutim imamo veliki broj mladih arhitekata i studenata arhitekture koji se sve više odaljavaju ili jednostavno ne interesuju za dešavanja u struci. Kada odem u druge zemlje da držim predavanja ili učestvujem na radionicama vidim da je situacija znatno drugačija, da mlade ljude mnogo više zanima kako da se povežu sa ljudima iz struke. Danas je znanje toliko dostupno da nije ni etički ni poslovno korektno da ga ne koristimo. Jednostavno ne možemo reći „evo, mi smo odavde, znamo što nam je dostupno ovdje i koristićemo to što imamo”, kad nam je bukvalno svaka informacija u vezi sa određenom temom iz bilo kojeg kraja svijeta dostupna. Komunikacija vezana za mogućnost da dođemo do bilo kojeg arhitekte je veoma jednostavna, naročito što sada nakon šest godina imamo toliku mrežu da više ne postoji neko do koga ne možemo doći i sa kim ne možemo pregovarati da dođe u Kotor i zaista ne bi bilo u redu da to i ne radimo, ograničavajući se na neke uže krugove. Mi upravo insistiramo na toj saradnji i na tome da konsultujemo, pozovemo i angažujemo one koji znaju bolje, koji imaju vise iskustva, kako bismo i mi kroz tu saradnju naučili nešto novo i korisno.

“Oculus” (Foto: Luka Bošković)

Ekonomist: Za sve to je ipak potreban novac. Iskustvo Kotor APSS-a doslovno potvrđuje izreku da se sve može kad se hoće. Uprkos tome što je uskraćena institucionalna podrška i novca iz nekih kanala nije bilo, Kotor APSS je ipak održan. Da li to što se veliki broj partnera angažovao u njegovoj realizaciji smatrate potvrdom njegove vrijednosti, odnosno ono što bi moglo da ohrabri druge u smislu toga da će svaka vrijedna ideja koju struka i tržište prepoznaju zaista naći put do realizacije?

Vučinić: Kada smo saznali da od Ministarstva kulture nećemo, poput prethodnih godina, dobiti sredstva na koja smo računali mogli smo da otkažemo program i to je ono što mislim da su od nas svi i očekivali. Da smo otkazali program svi bismo, kako javnost, tako i moj tim, bili uskraćeni za spoznaju koliko Kotor APSS zapravo vrijedi. Insistirali smo na tome da se sve održi po planu i pregovarali smo s komercijalnim sponzorima u vrijeme kada u njihovim budžetima jednostavno nije bilo predviđene stavke za ovako nešto, no čak i u toj situaciji uspjeli smo da animiramo mnoge. Najveći dio troškova sami snosimo, a tu je bila značajna i podrška Opštine Kotor, u smislu da smo dobrodošli u grad i da možemo koristiti ono što nam on nudi. Oni koji su nas podržali svjesni su toga šta smo radili prethodnih godina, koliko kljudi iz cijelog svijeta nas je posjetilo, koliko puta smo se pojavili u međunarodnim medijima, ko su nam partneri na međunarodnoj sceni – od svjetskih univerziteta i institucija do najveće baze, ArchDaily, najvažnijeg imena na svjetskoj arhitektonskoj sceni današnjice. Ono što mnogo cijenim su entuzijazam i rad Kotor APSS tima, gdje ni u jednom trenutku nije bilo sumnje da li ćemo, uprkos svemu, nastaviti da radimo jednakim intenzitetom. Činjenica da je prijavljeno oko 130 studenata iz 37 zemalja koji treba samo za avionsku kartu da izdvoje mnogo samo da bi učestvovali bila je jasan signal da nećemo odustati.

“Corona” (Foto: Luka Bošković)

Ekonomist: Među 130 studenata iz inostranstva prijavljenih za učešće bilo je iz Kine, SAD, Kanade, Tajlanda i mnogih drugih, koji samo za putne troškove izdvoje stotine eura. Crnogorskih studenata arhitekture, uprkos dostupnosti i blizini, bilo je veoma malo. Šta su razlozi?

Vučinić: To je pitanje koje iznova postavljam sebi, svom timu i svim ljudima s kojima sarađujem. Ove godine nije bilo ni pet prijavljenih studenata iz Crne Gore. Program za studente je besplatan – oni kad dođu imaju sve što im treba, plaćen im smještaj, rade sa vrhunskim mentorima, a snose samo putne troškove. Trenutno imamo intenzivnu komunikaciju sa Strelka institutom iz Moskve i drugima oni su zainteresovani za saradnju sa KotorAPSS dok takvu komunikaciju i takvo interesovanje nemamo sa Univerzitetom Crne Gore ili drugim domaćim institucijama. Svi su, kako studenti tako i profesori, o svemu veoma dobro obaviješteni, ali interesovanje stranih institucija, stranih studenata I posebno regiona za učešće na KotorAPSS i razne vidove saradnje je velika, dok interesovanje na tom nivou kod nas idalje izostaje.

“Scope.Polje” (Foto: Luka Bošković)

Ekonomist: Pečat cijelom događaju dao je Numen / For Use. Šta je bilo presudno za dolazak njihovog tima u Kotor?

Vučinić: Numen / For Use je svjetski poznata grupa među arhitektama i umjetnicima koja se bavi prostornim instalacijama, industrijskim dizajnom i sceografijama, a imaju veoma kreativan, ali i kritički pristup radu. Kad sam im se prvi put obratila i pokušala da objasnim šta je Kotor APSS odgovor koji sam dobila bio je „naravno da znamo”, jer je toliko ljudi koje poznaju učestvovalo prethodnih godina. Sa njima smo radili na instalacijama koje su smještene u prostoru Starog zatvora i njegovog dvorišta, kojem smo se ponovo vratili i koja je, uprkos istoriji i činjenici da je mračna ovih dana sijala i imala humanu notu. Ono što je posebno značajno je što su instalacije, koje nijese unaprijed pripremane, već stvarane na licu mjesta, rađene od nečega što je proizvedeno u Crnoj Gori i to u neposrednoj blizini Kotora, budući da su nam konopac i mreže glavne teme, gdje je konopac kao glavni materijal obezbijedila fabrika Una iz Tivta koja je prihvatila ovu ideju uz zajedničko razumijevanje promocije lokalnih vrijednosti. Veliku zahvalnost na podršci dugujemo kompanijama Knauf i ACO, koji su u svijetu građevinarstva velika imena, a koja su odmah prepoznala značaj ovog događaja, zatim Opštini Kotor s kojom smo uspostavili saradnju, kao i brojnim prijateljima i partnerima koje je situacija u kojoj smo se našli ove godine animirala i opredijelila da nam pomognu.

Ana Nives Radovic
Ana Nives Radovic
The very first Montenegrin fintech author, financial analyst and author of "Dividing by Zero" scientific project.

Komentariši

Top