Demokratija na Putinov način | Ekonomist

Demokratija na Putinov način

I dok su u Kremlju tekle pripreme za četvrtu grandioznu inauguraciju, ili bolje reći četvrto učvršćivanje vlasti, novog-starog, dvodecenijskog ruskog lidera, predsjednika Vladimira Putina, na ulicama Moskve i drugih većih gradova sukobi demonstranata i Putinove policije nisu jenjavali. Epilog je hapšenje preko 1.000 ljudi, samo u Moskvi njih skoro 600. Među njima se našla i Putinova noćna mora. Ni prvi, a ni posljednji put za njega, kako za sad stvari stoje, da se nađe iza rešetaka. Opozicioni lider Aleksej Navaljni pozvao je narod na ulice uoči Putinove četvrte oficijelne inauguracije u paradnoj rezidenciji Velikog kremaljskog dvora. Zaboljelo je to sujetu velikog šefa Kremlja, te je skup bio zabranjen, a policija je danima unaprijed bila spremna da pod punom opremom i po svaku cijenu zaustavi nadolazeće moguće nemire uoči inaugurisanja ili pak saznanje javnosti da u Putinovoj Rusiji žive oni koji misle i djeluju drugačije od njega. A smije li se to u Rusiji? Nije li imperativ misliti kao i dvor? Digresija, Rusija je demokratska država. Tako se bar deklariše… Ali, demokratija koliko daje širinu, toliko i redukuje pojedinca. Njena percepcija je svakako od države do države različita, a da je na poseban način poimana od strane Vladimira Putina, dakako jeste. Vidjelo se to i 5. maja.

Putinova demokratija: 1. 029 uhapšenih širom Rusije koji ne misle kao on, zabrana njihovog okupljanja jer ne misle kao on, izvođenje njegovih policijskih snaga na ulice i bacanje dimnih bombi, kao i guranje i agresivni fizički kontakt sa demonstrantima, angažovanje Kozaka, kao paravojne formacije koje Putin otvoreno podržava na ulicama Moskve, hapšenje opozicionog prvaka Navaljnog…

Kako svaka medalja ima dvije strane, tako i ova koja nosi demokratiju u Rusiji, ima i ono drugo naličje. Demokratija demonstranata, opozicionara, dakle onih koji na bilo koji način ne misle kao kremaljski šef izgleda ovako: „On nije naš car“, „Rusija će biti slobodna“, „Dolje car“, samo su neki od transparenata koji su se tog dana vidjeli na ulicama ruskih gradova, optužbe za korupciju i razna zastrašivanja postkomunističkim metodama od strane dvora… To bi bilo poimanje društvene klime u Rusiji onih građana koji ne misle kao njihov veliki i supermoćni lider. Dakle, društvena scena je oslikana u dva tabora, dijametralno suprotna. I ko to kaže da se suprotnosti privlače? Primjer Rusije to najbolje demantuje.

Suština, htio to neko da prizna ili ne, jeste da je Putinova moć na vrhuncu, samo što postoji bojazan da bi ona mogla biti i veća… Kako to veća od ovoga što je sada? Kako kažu stari, uvijek postoji i od goreg zla gore. E tako i kod Putinove moći, nije da ne može biti veća. I nije to nimalo loše kad je neko moćan. Nemojte da steknete utisak da sam uskouman ili još gore da mislite da sam ljubomoran na Velikog. Ne… Moć bilo kog pojedinca je dobra sve dok ona ne izigra osnovne postulate demokratije i ne pređe preko njih tek onako. Postoji bolji naziv za to, ali je žargonski, pa da ostavim za drugi put, jer se ipak ne radi o bilo kome, već o Vladimiru Velikom Putinu. Dok demonstranti, predvođeni višestruko osuđivanim, pred ruskim demokratskim sudovima, Navaljnim, pokušavaju da ih ugrije onaj njihov zrak demokratije, ruski predsjednik za tim ne haje i ne dozvoljava im tu vrstu „luksuza“. Jer, on je taj kome je Rusija majka i koji je prvi među jednakima u svojoj naciji imao čast da vodi majku već 19 godina, a narednih šest će isti teret biti na njegovim rukama.

– Cilj mog života i rada biće kao i prije, da služim ljudima i otadžbini. Za mene je to iznad svega. Smatram svojim dugom i smislom svog života da uradim sve za Rusiju, za sadašnjost i budućnost, za očuvanje i rast našeg velikog naroda, za dobrobit u svakoj ruskoj porodici. Velika podrška građana važna je i za odbranu pozicije Rusije na međunarodnoj areni. Ubijeđen sam da taj skok može da obezbijedi samo slobodno društvo, koje prihvata sve novo i sve napredno, a odbacuje nepravdu i birokratsko mrtvilo – poručio je na dan inauguracije simbol nove, osnažene Rusije, kako ga smatraju oni koji misle kao i on.

Niko ne može poreći da je Rusija osnažena nakon njegovog dolaska na vlast. Upitno je na krilima koga i čega, ali i kako je ta snaga došla. Putin nije baš omiljen među svojom nacijom kako se to plasira na međunarodnoj medijskoj sceni od strane njemu bliskih krugova. No, zvanična statistika to opovrgava. Ona stoji na stanovištu da je za njegov ostanak na liderskoj poziciji, u martosvkom izbornom ciklusu, bilo čak 77 odsto Rusa koji su to pravo iskoristili. Opet u biografiju demokratije ulazi i to zašto neku ljudi ne izlaze na izbore, kako se vrši izborni proces, krše li se prava… Po Putinu, sve je u najboljem redu. Na pitanje da li ima kršenja ljudskih prava i je li narušena sloboda izražavanja u Rusiji, Kremlj kao zapeta puška odgovara sa „Njet“.

Ono što bi bila konkluzija kratkog osvrta na dešavanja uoči i na dan četvrtog Putinovog ustoličenja jeste da u Rusiji postoji demokratija, ali riječ je o posebnoj vrsti demokratije, tzv. dirigovanoj demokratiji. Maestro te vrste demokratije nije niko drugi do Putin. Ono što je specifikum ove vrste demokratije jeste to što oni koji tvrde da ona normalno egzistira u njihovom društvu, uglavnom ne posjeduju argumente za to. Isto tako, na drugoj strani postoje argumenti koji demantuju maestra i njegov orkestar.

Dakle, kakva – takva demokratija u Rusiji postoji. Ali, u njoj se nalaze određene vrijednosti još iz doba komunizma i one takođe pored ostalih, predstavljaju jedan od velikih kancera ruskog društva. Takođe, određeni nacionalistički demoni i tu demokratiju koja postoji u Rusiji bacaju u očaj i ne daju joj baš da ide naprijed. Nije sve crno, jer je i poznata činjenica da i u toj Putinovoj demokratiji ima uvriježenih univerzalnih vrijednosti. Ne treba ga smatrati za prvog krivca zbog postojanja baš ovakve, za 21. vijek neobične dekomratije, ali ne i tako rijetke. I to treba priznati… Isto tako, kako je prvi i Veliki koji vodi majku Rusiju, izgledno je četvrt vijeka, ruke će mu nositi i ovaj teret. Jer, majka nije samo on iako je Veliki i nije joj baš sin jedinac. Ima on još djece… Do tad, trvenja i razvlačenje one medalje između Putina i njemu nepodobnih biće nastavljena, a pobijediće demokratija onog ko bude bolji, valjda…

Nastaviće se.

Komentariši

Top