"Da li i kako računovodstveno evidentirati "skrivenu" imovinu preduzeća?" - JP | Ekonomist

“Da li i kako računovodstveno evidentirati “skrivenu” imovinu preduzeća?” – JP

Za Ekonomist piše Jelena Pavićević

Uopšteno govoreći, kada se imovina preduzeća pojavi kao predmet razmatranja, najčešće se misli na materijalnu vrijednost tih preduzeća. Zemljište, oprema, novčani kapital,  zgrade, mašine se često koriste kao sinonim za imovinu, podrazumijevajući nešto što je opipljivo i čija se vrijednost moze konkretno izraziti i evidentirati. Mogli bi je nazvati knjigovodstvena vrijednost preduzeća, koja je prikazana u njegovim godišnjim finansijskim iskazima.

Upravo na osnovu tih finansijskih izvještaja, potencijalni  investitori donose odluku da li da ulože svoja sredstva u neko preduzeće ili ne. Međutim, ti izvještaji imaju jednu veliku manu, a to je da ne prikazuju najvrijedniju skrivenu imovinu jednog preduzeća. Skrivena imovina preduzeća ne podrazumijeva neplaćen porez od strane preduzeća ili neprijavljenu dobit, već ono najvrijednije što preduzeće ima, a to je intelektualni kapital, sa akcentom na ljudski kapital.

Uzmite mi moje fabrike i spalite zgrade, ali ostavite mi moje ljude i započeću sve ispočetka.” – Thomas J. Watson, osnivač IBM-a

Zaposleni su krvotok organizacije, njeno jezgro, razlog postojanja i temelj organizacije. Čovjek nije resurs organizacije, već njegovi kvaliteti, nivo obrazovanja, znanja koja je stekao, vještine, kompetencije. To je jedini dio imovine preduzeća koji se upotrebom, sticanjem novih znanja i vještina uvećava, a ne troši, za razliku od materijalne imovine.

Smatra se da skoro 80% vrijednosti kompanije čini upravo intelektualni kapital na kome se zasniva konkurentska prednost kompanije. U današnjim uslovima poslovanja preduzeća,  vrijednost organizacija se zasniva na kvalitetnom ljudskom kapitalu. On direktno utiče na stvaranje veće konkurentnosti jedne organizacije u odnosu na drugu, sa fokusom na znanje u ljudima, njihovu kreativnost, inovativnost.

Postavlja se pitanje kako brojčano izraziti, evidentirati i uključiti u godišnje finansijske izvještaje upravo tu skrivenu imovinu preduzeća, koja je neopipljiva ali višestruko tržišno značajna ?

Leif Edvinsson uvodi pojam intelektualni kapital u godišnje izvještaje o poslovanju preduzeća.

Knjiga Invisible Balance Sheet – Dr. Karl-Erik Sveibly daje načine za mjerenje intelektualnog kapitala u preduzeću, tako što ga dijeli na ljudski, strukturni i relacioni kapital. Oni podrazumijevaju vrijednost koju zaposleni stvaraju u kompaniji, zatim korporativnu kulturu i imidž preduzeća.

Za determinisanje vrijednosti ljudskog kapitala, Sveibly uzima nekoliko indikatora, kao što su prosječna starost zaposlenih, prosječan broj godina proveden u preduzeću, udio zaposlenih koji su duže od tri godine zaposleni, takozvani veterani, zatim udio novozaposlenih, obrt zaposlenih, odnosno staff turnover, procenat klijenata koji bi bio izgubljen ukoliko bi neki od zaposlenih napustili kompaniju. Svaki od ovih indikatora se može brojčano izraziti i po riječima autora može korisnicima finansijskih izvještaja dati kompletniju sliku o poslovanju i budućnosti preduzeća.

Kompletna pomenuta knjiga je dostupna na www.yumpu.com/en/document/view/4562467/invisible-balance-sheet-sveiby-knowledge-management .

Još jedan od načina za mjerenje i brojčano izražavanje ljudskog kapiitala u preduzeću je stavljanje u odnos ukupnog profita organizacije i ukupnog ulaganja u zaposlene. Ukupan profit organizacije podrazumijeva profit nakon podmirivanja troškova preduzeća, a ukupno ulaganje u zaposlene podrazumijeva ulaganje u vidu treninga, specijalizacija, edukacija i slično. Ovaj vid mjerenja je preporučen od strane AtmanCo, inostrane kompanije koja se bavi talent managementom i pružanja usluga iz oblasti ljudskih resursa. Više o ovome možete pročitati na sajtu pomenute konsultantske kuće https://atmanco.com/ .

U savremenim uslovima poslovanja, materijalna imovina i minimiziranje troškova imaju sekundarni značaj u odnosu na upravljanje znanjem. Preduzeća moraju konstantno da ulažu u svoje zaposlene i njihove kompetencije, kao i da kontinuirano rade na poboljšanju zadovoljstva  svog najvažnijeg resursa, svojih zaposlenih. Povrat na investicije sve više zamjenjuje povrat na znanje kao efekat koji ulaganje  preduzeća u svoje  zaposlene ima na performanse preduzeća.

Konsenzus o načinu izražavanja  vrijednosti  ljudskog kapitala, uprkos njegovom neprikosnovenom značaju za poslovanje preduzeća, još uvijek nije postignut.

Da li će u budućnosti značaj zaposlenih za organizaciju i njihovog znanja izazvati promjene međunarodnih računovodsvenih standarda i uključivanja povrata na znanje u finansijske izvještaje, ostaje otvoreno pitanje.

 


 

Napomena: Dragi čitaoci, u toku je konkurs Ekonomista za autora/urednika koji smo koncipirali kao interaktivno takmičenje. U njemu su kandidati koji su prošli I krug, imali zadatak da u II, pripreme autorski tekst. Dva kriterijuma koja će odlučiti pobjednike i nove naše članove su kvalitet teksta i njegova čitanost (ujedno i engagement –  like, comment, share na Facebook-u).

Dakle, ukoliko želite da “pomognete” nekom od kandidata pozivamo vas da na vašim društvenim mrežama podijelite tekst i preporučite ga vašim prijateljima.

Ekonomist tim

 

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top