Da li će Bašar el Asad izaći iz rata kao pobjednik? | Ekonomist

Da li će Bašar el Asad izaći iz rata kao pobjednik?

Prošlo je nešto više od šest godina kako bijesni građanski rat u Siriji ili Sirijskoj arapskoj republici, kako i glasi zvanično naziv ove bliskoistočne države. Bila je to još jedna od država u nizu u kojoj se odigralo tzv. Arapsko proljeće. No, ta država je za razliku od ostalih, koje je zahvatio revolucionarni talas, po mnogo čemu specifična. Prije svega, po svom lideru… Bašar el Asad, po profesiji očni ljekar, ni jednog trenutka nije pomislio otići sa pozicije šefa države, na kojoj je naslijedio svog oca Hafiza el Asada još 2000. godine. Označilo je to nastavak vladanja ove porodice Sirijom koje već sada traje skoro pola vijeka. Arapsko proljeće je po nepisanom pravilu, domaćem ili inostranom, podrazumijevalo odlazak sa vlasti dotadašnjih lidera. I desilo se to u svim državama u kojima se odigrao pomenuti proces, osim u Siriji…

– Isključujem mogućnost da u Siriji dođe do „političke tranzicije“ prije nego što vladine snage odnesu ratnu pobjedu. Nemam namjeru da napuštam funkciju predsjednika prije 2021. godine kada ističe moj treći mandat – jasno je stavio do znanja svima aktuelni sirijski predsjednik, optužujući više puta Vašington za izbijanje sukoba u toj zemlji.

Još jedna specifičnost koja je vezana za proces Arapskog proljeća u Siriji jeste i miješanje Putina i njegove Ruske federacije na skoro, pa početku, izbijanja sukoba u toj zemlji. Nije to bio slučaj sa ostalim arapskim državama. Dvije godine od početka sirijskog rata, Sjedinjene američke države, uz bezrezervnu podršku Francuske, zahtijevale su vojnu intervenciju u Siriji uz objašnjenje „da Asad koristi hemijsko oružje i ubija svoje sunarodnike“. Jaka diplomatsko-politička aktivnost Moskve rezultirala je time da se pomenuto naoružanje stavi pod međunarodnu kontrolu, a vojni napad zapadnih zemalja je osujećen. Bila je to prva, značajnija dipolmatska pobjeda ruskog lidera Vladimira Putina i šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova vezana za Damask. Istovremeno, to je značilo i ostanak predsjednika Asada na tronu.

Nije prošlo dugo vremena od prvog spašavanja Asada, a ono je uslijedilo i drugo. Bila je to nova pobjeda diplomatije iz Kremlja nad zapadnim silama u Damasku. Vojna intervencija Rusije na strani Asadove vojske, a protiv pobunjenika i Islamske države započeta 2015. godine izazvala je burne reakcije od Vašingtona do Brisela. Sirijski predsjednik, zadovoljan napredovanjem svojih vojnih i njemu savezničkih snaga, još jednom je bacio rukavicu u oči Zapadu.

Zadovoljno se smijao i zbog toga što je opet ostao čvrsto da sjedi u predsjedničkoj fotelji, uprkos naporima protivnika njegovog režima, što javnim, što tajnim. Vjeruje se da je ruska vojna intervencija spasila sirijsku vojsku od poraza, stabilizovala front ali i takođe uveliko doprinijela protjerivanju terorista iz pojedinih djelova Sirije. Pored Putina, Asadu je podrška došla i od Irana i Kine, ali i libanskog Hezbolaha. Bezbjednosne i vojne službe Irana i dalje u velikoj mjeri djeluju u korist aktuelnog predsjednika, a očiglendo je i prisustvo Hezbolaha.

Do sad, napori i kažnjavanje, ali i intervencija koalicije predvođene SAD, u jednom dijelu sirijske teritorije nisu uplašili Bašara el Asada. Kako je vrijeme odmicalo, podrška sa ruske strane zvaničnom Damasku bila je u porastu. U više navrata, predsjednik Asad se sastajao sa Putinom, a nisu bile rijetke ni posjete Putinovih zvaničnika Siriji, koje su još uvijek intenzivne. Radi smirivanja tenzija iz Kremlja su se mogle čuti poruke da Rusija ne podržava Asada, kako to tvrdi Amerika, već volju tamošnjeg naroda.

– Mi Asada ne podržavamo, mi smo posvećeni rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN. U slučaju Sirije, tamo piše crno na bijelo, za to su glasali svi – “O sudbini Sirije može da odlučuje samo sirijski narod” – poručuje ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov.

Situacija na terenu potvrđuje da se sve odvija u korist Asada, jer njegove i ruske snage napreduju neočikivano i povraćaju okupirane, sirijske teritorije. Posljednja u nizu zabilježenih pobjeda je povraćaj grada Deir el Zor. Treba napomenuti da je najvažnije, strateški gledano, bilo osvajanje Alepa, ekonomskog i saobraćajnog centra Sirije. Borba za Alepo je umnogome značajnija ako se zna da je trajala više od četiri godine, ali i odnijela mnogo života za sve strane. I poslije uspjeha na terenu iz Londona i Vašingtona su se i dalje od zvaničnika mogle čuti poruke da „nema gradnje mira u Siriji sa Asadom i da mora otići sa vlasti.“

Međutim, stvarnost i realno sagledavanje stvari izgledaju tako da dugogodišnji predsjednik neće u skorije vrijeme otići sa čela Sirije. Usljed promijenjenih okolnosti, mnoge zemlje razmišljaju o povratku svojih diplomata u Damask, ali Asad je takvu mogućnost odbio i jasno uslovio.

– Odbacujem mogućnost bilo kakve bezbjednosne saradnje ili ponovno otvaranje ambasada u Damasku prije nego što te zemlje prekinu odnose sa opozicionim grupama – kaže Asad, prvenstveno misleći na SAD i zapadnoevropske zemlje.

Potvrdu njegovog ostanka na mjestu prvog čovjeka Sirije nedavno su iskazali i mnogi zapadni mediji, pozivajući se na diplomatske i obavještajne izvore svojih zemalja. Njemački „Dojče vele“ piše da su i sve učestaliji napadi terorista u Evropi zapravo išli u korist Asada.

– Napadi za Asada predstavljaju neku vrsta „poklona“. Oni doprinose tome da dojučerašnji neprijatelji sirijskog predsjednika na njega počinju da gledaju kao na potencijalnog partnera. Na Zapadu skoro da ne prođe jedna sedmica, a da Islamska država ne izvrši neki teroristički napad. Takve okolnosti prisilile su zapadne političare da promijene svoje mišljenje o Siriji. SAD već neko vrijeme traga za novim pristupom Siriji. Prije nekoliko sedmica američki predsjednik Tramp saopštio je da CIA prekida svoj program podrške Asadovim protivnicima – navodi “Dojče vele”.

– Sirijski konflikt se konačno kreće ka završetku, a pobjednik ovog rata je Bašar el Asad. Vojska Bašara el Asada pobjeđuje u tom ratu. Britanci su već shvatili situaciju i počeli da izvode iz države svoje vojne instruktore, čiji zadatak je bila obuka pobunjenika koji treba da obore Asadovu vladu. Veliki broj pobjeda sirijske vojske ukazuje da je ta vojska okaljena u borbama, najjača u regionu. Njeni vojnici se nisu borili na život, već na smrt i sada je u sirijskoj vojsci uspostavljena čvrsta saradnja, dok se rukovođenje vrši iz jedinstvenog komandnog centra – objašnjava Robert Fisk za britanski “Independent”.

Da li je ovo zaista kraj sirijskog rata i da li su formule predsjednika Bašara el Asada za uspjeh protiv njegovih surovih protivnika bili mudro državničko i diplomatsko ponašanje, ali i dobro osmišljena vojna ofanziva, ili ipak savezništvo sa “pravim stranama“ ili pak sve ovo, pokazaće skorije vrijeme. Ista činjenica će biti pokazatelj mogućeg novog saveznika Zapada na Bliskom istoku. 

Komentariši

Top