Bunt "Žutih prsluka" u srcu Evrope | Ekonomist

Bunt “Žutih prsluka” u srcu Evrope

Čini se da ni sam šef Jelisejske palate, Emanuel Makron, nije slutio da će njegova vladavina biti ozbiljno “poljuljana” kada je zarad tzv. zelenog argumenta, najavio povećanje cijena naftnih derivata i uvođenja novih poreza na iste.  Vlada je pečatno tvrdila da su porez i rast cijena dio plana da se stane na kraj klimatskom zagađenju i približi ciljevima Pariskog sporazuma.

– Radije bih oporezivao gorivo nego rad. Oni koji se žale radi visokih cijena goriva takođe žele zdraviji vazduh jer im djeca obolijevaju – najavio je prvi čovjek Francuske komentaišući nove mjere njegove vlade, koje je na kraju u dogovoru sa članovima kabineta Eduarda Filipa, a pod pritiskom velikih demonstracija i nereda u državi, povukao.

Oko 300.000  revoltiranih građana, na samom početku masovnih demonstracija, dakle 17. novembra, izašlo je na ulice Pariza. Protest je počeo zbog porasta cijena nafte, u kombinaciji s ovogodišnjim porastom poreza na gorivo, od 7,6 centi, koji je rezultirao time da je gorivo izrazito skupo. Nezadovoljstvo cijenama goriva, preraslo je u opšte nezadovoljstvo i otpor predsjedniku Makronu, jer niko do njega samog nije slutio da će revolt prerasti u bijes francuskih građana pa naprijed nije imao gdje, nazad je morao, jer je na kraju povukao odluku. Simbol protesta svakako su svijetleći žuti prsluci (fr. gilets jaunes), koje prema francuskom zakonodavstvu, mora imati svaki građanin u svom automobilu.

Evropska zima

Bunt francuskog građanstva prerastao je u skoro pa krvave obračune na ulicama Pariza, ali ovog puta ni unutrašnjost zemlje nije ostala “ravnodušna”. Suzavac, vodeni topovi, zaštitne ograde, oklopna vozila, pljačke, ranjeni, mrtvi i uhapšeni… Bile su slike koje su nadvladale Grad svjetlosti, te ga od istog pretvorile u grad tame.

Svakako, simbol jakog otpora, bio je oličen u gore pomenutom Pokretu “Žuti prsluci”, koji je ekspanziju doživio preko društvenih mreža, preko mnogo dramatičnih revolucionarnih emblema i simbola, s ciljem pokazivanja javnosti nezadovoljstva onih koji veruju da Makron “vlada” u ime bogatih slojeva Pariza, buržoazije.

– Ovo mora prestati. Svjedočili smo ne tako davno arapskom proljeću, sada svjedočimo evropskoj zimi. Ako bude potrebno ići ćemo do kraja. Umjesto da dođe i vidi kako živimo, Makron želi samo zadržati politiku povećanja poreza – govorio je jedan od nezadovoljnih pariških demonstranata dižući prst u znaku prijetnje.

Start demonstracija donio je i postavio pred francuske vlasti jasne zahtjeve “Žutih prsluka”. Prvi je bio smanjenje svih poreza i stvaranje “građanske skupštine” na kojoj bi se raspravljalo o ekološkoj tranziciji. Drugi zahjtev se odnosio na to da vlasti uzmu u obzir i smanjenu kupovnu moć i sve veće siromaštvo građana.

Volja naroda

Zli jezici ni ovog puta nisu bili odsutni… Pokušali su podriti francuski bunt “Žutih prsluka”. U javnosti, ali i medijima naklonjenim francuskoj aktuelnoj vladi krenule su razne spekulacije od toga da interna rivalstva i različiti ciljevi mogu razlomiti pokret na frakcije ako se radikalizuje. Da je bilo teorijskog uporišta u ovome, jasno je, praktičnog još više jer se u tom trenutku, ne samo u Francuskoj, pojave “lojalisti vlastima” koji ne biraju sredstva, jer demokratija…

Za razliku od protesta koje vode vođe sindikata, amorfni oblik pokreta “Žutih prsluka” otežao je državi pregovore s njima. Makron je morao braniti principe svog “zelenog eko-poreza”, kao i imidž odlučnog lidera kojeg neće “pokoriti ulica” kao što se desilo njegovim prethodnicima, dok je u isto vrijeme dokazivao da mu je na pameti i sudbina “običnog građanina”.

Ovog puta, Makron, suočen sa porazom, povukao je odluku koju je namjeravao sprovesti i “opteretiti” svoje sugrađane.

– Vlada suspenduje povećanje poreza na gorivo na šest mjeseci i tarife za gas i struju se neće podizati tokom zime – objavio je juče francuski premijer Eduard Filip, potvrdivši raniju najavu da će uvesti te mjere kako bi se stišale tenzije zbog nezadovoljstva Pokreta “Žutih prsluka”i dodao da ni jedna taksa ne zaslužuje da dovede u opasnost jedinstvo nacije.

Ovakva odluka rezultirala je “bacanjem” Makrona u političku baru, iz koje će teško isplivati budući da je njegova popularnost  prije početka demonstracija bila na najnižem mogućem nivou. Tako je Frnacuska postala, po ko zna koji put, simbol socijalnog bunta u srcu Evrope. Dalja politička sudbina francuskog predsjednika Makrona svakako će biti diktirana voljom naroda pred kojom je sada pao na koljena i udovoljio. Kako će njegove “političke noge” izdržati toliki teret nacije, neizvjesno je. Nokauti i ponovno dizanje su neminovnost Makrona i nacije na čijem je čelu. Jasno je, jači će ostati da stoji na nogama…

 

 

 

 

Komentariši

Top