Bez praktičnog znanja nema uspjeha | Ekonomist

Bez praktičnog znanja nema uspjeha

Piše: Mr Filip Mihailović

 

Radeći pri Zavodu za Zapošljavanje Crne Gore (u 2015. i 2016. godini), imao sam priliku da se susretnem sa velikim brojem mladih ljudi punih biznis ideja, često nesređenih misija, ali jako dobrih vizija i planova za uspjeh u budućem poslovanju malog biznisa. Biroi rada po cijeloj Crnoj Gori su puni različitih zanimanja i profila mladih nezaposlenih ljudi, mahom visokoškolaca koji bi se rado prihvatili visoko-rukovodećeg kadra, što im omogućavaju diploma i stečeno znanje, ali nažalost ne i radno iskustvo ili praksa.

Kritički se moram osvrnuti na skoro sve visokoobrazovne institucije u Crnoj Gori, koje nemaju obaveznu praktičnu nastavu ili polaganje praktičnog dijela ispita. U nekim visokoobrazovnim institucijama tvrde da nemaju finansijska i proizvodna sredstva, a ja sam oduvijek volio onu staru, parafraziram: „Gdje ima volje, ima i načina, gdje nema volje, postoji izgovor kao opravdanje“.

Marketinški pogled i savjeti za privatne visokoobrazovne ustanove u Crnoj Gori

Pored fokusa na buduće  i sadašnje studente, obrazovna jedinica mora obratiti pažnju na kvalitet nastavnog kadra koji posjeduje i kvalitet obrazovanja koji nudi.

Pod kvalitetom kadra se podrazumijevaju profesori i asistenti čije znanje i integritet institucija mora da integriše na pravi način. Ovo se postiže na više nivoa, a neki od najboljih su razmjena profesora sa drugim akademskim inostranim institucijama, profesorsko osavremenjivanje kroz nove modele nastave, dodatna edukacija nastavnika i saradnika putem seminara, okruglih stolova, rad na EU, IPA i drugim lokalnim projektima, kao i uključivanje u struku kroz praksu. U razgovoru sa većinom poštovanih profesora sa državnog i privatnog univerziteta, naišao sam na razočaravajući feedback koji govori da fakulteti prosto nedovoljno njeguju i stimulišu svoj nastavni kadar u daljoj edukaciji i uključenosti u rad zajednice.

Pod kvalitetom obrazovanja, pored edukativnog (teorijskog) znanja studentima se mora pružiti praktično znanje i usavršavanje kroz praksu, pa makar ga sjutra nazvali i volonterskim radom. Naime, visokoobrazovna institucija mora da uvede u politiku poslovanja i obrazovanja – praktični rad. Gdje se studenti susrijeću sa psiho-fizičkim opipljivim radom, tu zapravo počinje ono istinsko učenje i usvajanje znanja i vještina. Praktičnu nastavu asistenti na fakultetskim jedinicama treba da kreiraju kroz prenošenje praktičnih znanja studentima (na primjer: kancelarijsko poslovanje, komunikacione vještine, IT vještine, različite analize, elektronsko poslovanje). Posebno bih izdvojio pisanje mejlova, poruka, molbi, zahtjeva, kao i komunikacija sa potrošačima, odnosno biznis fokusom. Porazna je činjenica da su studenti sa tek stečenom diplomom kompjuterski nepismeni, da ne znaju da napišu mejl, CV, molbu ili motivaciono pismo. Kroz volonterski rad i praktičnu nastavu stiče se radno iskustvo koje će  sjutra drugačije diferencirati mlade ljude na tržištu rada i pomoći im da brže dođu do zaposlenja. Praktična nastava utiče motivaciono i pozitivno na percepciju studenata te im pokazuje sve vrline i mane njihovog budućeg poslovnog poziva.

Visokoobrazovna institucija mora usko da sarađuje sa predstavnicima privrede i onim institucijama od značaja, kojima će sjutra podariti svoj kadar. Recept za uspjeh privrednika i obrazovnih jedinica jeste uska kadrovska, naučna i stručna saradnja i povezanost u jednu cjelinu, koja se čak i formalno može napraviti kroz Klaster. Takav klaster se naziva vertikalni klaster. U  narednim pisanjima Ekonomista, govorićemo o klasterima, kao preduzetničkom fenomenu i njihovim prednostima.

 

Osvrt na mlade koji žele da započnu biznis

U Crnoj Gori javni sektor se u 2017. godini susreo sa velikim brojem nepotrebno zaposlenih kadrova i posrijedi je jasno da će u bliskoj budućnosti taj broj morati da se izbalansira. Budućnost poslovanja i zapošljavanja se ogleda u privatnom sektoru. Kroz veliki broj istraživanja raznih crnogorskih NVO, možemo čuti da čak više od 50% mladih žele da rade u državnom sektoru. Međutim, postoje i oni ljudi koji žele da otpočnu svoj samostalni biznis, ali na početku odluke o pokretanju biznisa susrijeću se sa tri barijere: finansije, znanje i psihološka barijera. Psihološka barijera predstavlja strah od neuspjeha – treba raditi na pozitivnoj motivaciji. Država kroz mali broj fondova, projekata i institicija pokušava da pruži finansijsku podršku početnicima u biznisu, ali su finansijska sredstva često nedovoljna ili su ograničena. Bankarski sektor u Crnoj Gori je prepoznao jako dobru priliku pa gotovo u svakoj banci postoje krediti za započinjanje biznisa, no kamatne stope su izuzetno visoke ili neisplative.

Smatram da bi bilo dobro i od posebnog značaja da svaka lokalna samouprava u državi, shodno svojim budžetskim mogućnostima, izdvaja određena finansijska i druga sredstva, pod povoljnim uslovima, kojima bi pomogla StartUp biznise, nova mikro i mala preduzeća, te nove preduzetnike. Druga sredstva, sem novčanih, lokalne samouprave mogu da dodjeljuju na privremeno korišćenje, npr. kancelarijski prostor ili druge infrastrukture (internet, konferencijska sala i slično). U dobrostojećim opštinama bi se mogli obrazovati Biznis centri ili samostalna javna preduzeća koja bi se bavila ovom problematikom, dok opštine koje nemaju velike mogućnosti za otvaranje posebnih odjela za preduzetništvo, mogu u sklopu Sekretarijata za preduzetništvo da oforme posebnu kancelariju koja bi pružala usluge iz oblasti biznisa.

Mladima je neophodno ponuditi intelektualnu, edukativnu i besplatnu preduzetničku pomoć pri započinjanju biznisa. Ova pomoć mora da dođe od strane obrazovne ili državne institucije, jer danas smo svjedoci da postoji veliki broj privatnih kompanija koje ove usluge jako dobro naplaćuju.  Edukacija i dodatno obrazovanje se ostvaruje kroz grupnu praktičnu edukaciju budućih preduzetnika i kroz praktičan rad na pisanju biznis planova. Na ovaj način se eliminiše nezanje mladih iz oblasti preduzetništva. Prvi korak biznisa jeste „sirova ideja“, koja se vremenom „brusi“ upravo kroz pisanje biznis i marketing planova. U  narednom periodu, pisaćemo na temu: „Kako napisati biznis plan korak po korak?“ Nakon procesa edukacije, napisanog biznis plana i otpočinjanja posla neophodo je detaljno raditi na marketing planu i marketinškim strategijama.

Ulaganje truda, znanja, predanosti i rada na sopstvenom biznisu cijena je zadovoljstva i dobrog uspjeha u Crnoj Gori. Cilj biznisa je uvijek isti –  ostvarivanje profita, a cilj uspješnih kompanija je zadovoljan potrošač (kupac/klijent) čije su želje uvijek u fokusu.

Filip Mihailović
Filip Mihailović
Rođen (1991.) i radi u Kotoru. Po zanimanju magistar nauka marketing menadžmenta. Kontakt: filip.mihailovic@ekonomist.me

Komentariši

Top