Berlinski politički teatar | Ekonomist

Berlinski politički teatar

U svakoj zemlji, bar što se Evrope tiče, postoji više vrsta teatara. Najzanimljiviji budu oni politički. Znaju da prevaziđu glumu i svaku drugu umjetnost povezanu sa istom. Takođe, u ovoj vrsti teatra se građani najlakše zabave, a mnoge stvari i zaborave. Isto je i sa glavnim glumcima, političarima. Veliku moć „udvaranja“ pružaju svojoj publici, ali i ne samo svojoj. Nastoje i da pridobiju onu koja nije na njihovoj strani i ne dolazi na njihove predstave. Da je neko od glumaca ili publike prije skoro pola godine u najrazvijenijoj ekonomiji Evrope, Njemačkoj, pričao da će se u tom političkom teatru dešavati ovo što je sada aktuelno, bilo bi teško za vjerovanje i jednima i drugima, ali i onim trećima koji znaju i prate dešavanja na berlinskim političkim daskama.

I pored toga što su izbori održani u septembru prošle godine, njemačka „Majka“, kako je nazvana od strane svoje nacije kancelarka Merkel, nije još uvijek formirala saveznu vladu. Turbulencije su krenule od samog završetka izbora. Glavobolju zbog lošeg rezultata njene CDU-CSU koalicije pojačao je i ulazak ultra-desničarske Alternative za Njemačku u Bundestag. Ne samo što je ista evroskeptična partija ušla u parlament, već je i postigla zavidan rezultat. I od tada sve kreće… Glumci na berlinskoj sceni nepresatno ulaze i pokušavaju da igraju na daskama drugih, konkuretnijih, potencijalnih partnera sa kojima bi pravili nove predstave za publiku. Ono što je ključno, Merkel nije sastavila vladu. Pokušala je to uraditi sa Zelenima i Liberalima, ali bez većeg uspjeha. Vratila se na doskorašnju političku ljubav. Sada, bez ironije… Nakon urgencija od strane predsjednika Njemačke, koji inače ima protokolarna ovlašćenja, Merkel je opet zaigrala na daskama sa bivšim saveznim partnerima, Socijaldemokratskom partijom Martina Šulca. Digresija, Šulc je do prije neki dan bio vođa pomenute trupe, kada je podnio ostavku. Zbog čega, znaćemo brzo… Ne treba nagađati jer je politički biznis nepredvidiv.

Prije nego se to desilo, Šulcove socijaldemokrate i Merkelini konzervativci su postigli dogovor da formiraju vlast  na saveznom nivou. Dakle, ono što se dugo očekivalo, desilo se. Pripreme za predstavu nazvanu „GroKo“, kao asocijacija na veliku koaliciju koja bi vladala Njemačkom u narednom četvorogodištu, trajale su mjesecima. No, da bi predstava počela da se igra, u strahu od unutrašnjeg propadanja glumačke socijaldemokratske „ekipe“ nastale su pobune u njenim redovima. Tako je Šulc sa dijelom stranačkog vrha, suočen sa tim da se znatan dio članstva ne slaže da se ova predstava odigra u pomenutom sastavu, bio prinuđen da raspiše i organizuje unutarstranačko glasanje.

–  Da li bi Socijaldemokratska partija Njemačke (SPD) trebalo da potpiše koalicioni ugovor koje je u februaru 2018. godine postignut sa Hrišćansko-demokratskom unijom (CDU) i Hrišćansko-socijalnom unijom (CSU) – glasi pitanje u pismu koje je dostavljeno na adrese 463.000 članova SPD. Članstvo će najkasnije do 2. marta  odgovor morati da pošalje Glavnom odboru stranke. Sva pisma koja u poštansko sanduče stignu posle tog datuma biće nevažeća. Rezultat glasanja biće saopšten 4. marta u sjedištu stranke, u Berlinu, gdje će se glasovi prebrojavati uz jasno propisana pravila. Vrh stranke biće obavezan da uvaži rezultat glasanja, ukoliko najmanje dvadeset odsto članova bude glasalo, čak i u slučaju ako odgovor bude glasio “ne”.

Time se predstava „GroKo“ nalazi na repertoaru dvojca Merkel-Šulc, ali ne mogu je u dvoje igrati, već  im je za to neophodna podrška svojih saglumaca. Da se razumijemo, i u Merkelinoj trupi ima onih koji uopšte pomenutom predstavom, a pogotovo eventualnim izvođenjem, nisu oduševljeni. Kancelarka to vješto skriva, primjenjujući svoje dugogodišnje političko i državničko stajanje na daskama. Da vlada zabrinutost i to šira u njemačkoj, ali i međunarodnoj javnosti zbog „zastoja“ u pozorištu, jasno je svima. Dodatna zabrinutost podgrijala je javnost, ali i sve glumce, uključujući i Merkel kada je prezentovano najnovije istraživanje popularnosti njemačkih političkih subjekata. Alternativa za Njemačku, kojoj pripadaju brojni desničarski radikali ne zauzima više treće mjesto među političkim teatrima. Ona ima podršku od 16 odsto njemačke nacije. Time je sa drugog mjesta zbacila upravo SPD koja ima podršku od 15, 5 odsto. Konzervativci koje vodi kancelarka bilježe stagniranje, niti povećanje, niti pad rejtinga. U berlinskim političkim krugovima, ali i onima na nivou pokrajina se priča da to nije nikako dobro.

Svakako je izvjesno da će 4.mart biti prekretnica kako će se i da li će se uopšte pomenuta pozoirišta dogovoriti za finalni zajednički nastup koji bi trajao četiri godine. Možda na potezu nakon pomenutog datuma bude još jedan glumac, njemački predsjednik Frank Valter-Štajnmajer koji bi, bez obzira na sve trebao Bundestagu da predloži kancelara kako bi isti mogao biti izabran od strane predstavnika naroda prije nego ponovo pozove narod na glasanje. Ono što je sigurno, a poznato je i glumcima i publici, naredni period u teatru neće biti dosadan. Do 4.marta… Zavjesa!

Komentariši

Top