BDP je manjkav, ali magičan pokazatelj | Ekonomist

BDP je manjkav, ali magičan pokazatelj

Piše: Leonid Beršidski

Bloomberg

Prevod: Ekonomist.me

Foto: Reuters

Ekonomisti su dugo tvrdili da bruto domaći proizvod, kao mjera blagostanja i politike, ima mnogo nedostataka. Ipak, postoji dobar razlog zbog kojeg se još koristi: postoji neka njegova magija, iako je nauka u njegovom slučaju nepouzdana U ponedjeljak je Nacionalni biro za ekonomska istraživanja objavio rad ekonomiste sa Harvarda Martina Feldštajna kojim je razradio argument kojim se bavio godinama — da BDP računica potcjenjuje stvarni rast i produktivnost.

Ovaj optimistični argument zasniva se na poteškoćama kod mjerenja promjena kvaliteta proizvoda i usluga, a samim tim i života. Feldštajn ističe, na primjer, da zvanična mjerenja, u većini slučajeva, obuhvataju to da neki proizvod ili usluga zahtijevaju skuplje inpute: “Ako nije veći trošak proizvodnje proizvoda ili usluge u ovoj u odnosu na prošlu godinu znači da nije bilo poboljšanja”. Na taj način, na primjer, povećanje kvaliteta zdravstvene zaštite — kad pacijent za kojeg je nekad trebalo da provede sedmicu u bolnici da bi se oporavio od katarakte sada može biti otpušten nakon procedure koja traje jedan dan — se ne mjeri. Način na koji zvanične statistike mjere uvođenje novih proizvoda, takođe, ne uzima u obzir njihove stvarne doprinose dobrobiti potrošača ili cijele privrede. Prema Feldštajnu, poruka vlade trebalo bi da bude optimističnija kako bi se obezbijedilo da ljudi shvate da će za svoju ušteđevinu u budućnosti kupovati više. Proizvodi i usluge unapređuju živote više nego što bi rast cijene pokazao.

Nobelovac Džozef Štiglic odavno ima suprotan stav — da BDP mjeren na način na koji se to danas čini precjenjuje blagostanje. Na primjer, njime se svaki porast vladine potrošnje smatra pozitivnim, iako ta povećanja mogu biti neefikasna ili čak kontraproduktivna. A što se tiče onih poboljšanja kvaliteta zdravstvene zaštite koja čine osnovu Feldštajnovog argumenta i ona takođe mogu biti precijenjena u Sjedinjenim Američkim Državama, jer je zdravstvena potrošnja veća u odnosu na druge zemlje, a rezultati su isti ili lošiji. Neki skoriji radovi takođe iznose tvrdnje suprotne ovoj teoriji, uz Feldštajnovu podršku, da su propusti u mjerenju razlog nedavnog usporavanja produktivnosti. Prošle godine je Čed Siverson sa Univerziteta u Čikagu istakao da čak najvelikodušnije procjene vrijednosti, dodate kroz rast u digitalnoj tehnologiji, nijesu dovoljno velike da vrate rast produktivnosti na putanju kojom se kretao prije 2004. godine.

Još jedna analiza ekonomiste Međunarodnog monetarnog fonda Maršala Rajnsdorfa otkriva da njihov efekat na proizvodnju, koji se ne mjeri, može biti samo mali. Statistike ne uspjevaju da zabilježe neke od dodatih vrijednosti, budući da tehnološki sektor koristi poreske oaze, kako je napisao. No, čak se i “besplatne” internet usluge, koje se sada pružaju, nastavljaju kroz oglašivače koje privlače. A neka od poboljšanja koja tehnološki sektor kreira za potrošače ne spadaju u BDP kalikulacije na prvom mjestu: ako one korisniku uštede malo ličnog vremena, ono ostaje u kući i ne utiče na ekonomsku aktivnost. Čak i kada bi to bio slučaj, ovo bi bilo poništeno vremenom koji nam naša digitalna zavisnost oduzme od produktivnog radnog dana. Svi koraci naprijed i nazad pomoću kojih se BDP obračunava mogući su samo zato što se, bez obzira na sve nedostatke, mjerenje nekako završava osjećajem ispravnosti. Distorzije često završe sopstvenim ukidanjem.

Tokom 2013. Nikolas Autlon iz Centra za ekonomske performanse Londonske škole ekonomije napisao je rad kojim je opovrgnuo ideju da je britanski ekonomski rast bio precijenjen, jer su zvanične kalkulacije prenaglašavale doprinos bankarstva BDP-u. On je pokazao da “ako je bankarski učinak precijenjen, onda mora da su učinci neke druge industrije ili industrija potcijenjeni”. Početkom godine tim ekonomsita Međunarodnog monetarnog fonda pokušao je da izračuna kako bi se podaci o BDP-u mijenjali u velikom broju razvijenih država da je korišćen zastarjeli deflatorni metod, koji se još koristi u Kini i Indiji. Ispostavilo se da efekti ne bi stalno bili pozitivni ili negativni za većinu zemalja; za zapadnoevropske zemlje, na ukupnom nivou, efekti bi bili mali.

Preporuka tima bila je da više zemalja usvaja progresivnije deflatorne metode koji sada koristi većina članica G20, no njihovo istraživanje pojasnilo je da bi u nekim slučajevima razlika u rezultatima bila izuzetno mala. Koliko god da obračunavanje BDP-a nije egzaktna nauka, rezultati obično imaju smisla. To je rzlog zašto je BDP po glavi stanovnika jedan od najmoćnijih prediktora sreće mjerene kroz subjektivnu percepciju ljudi o njihovoj dobrobiti. U redu je zalagati se za bolje mjerenje blagostanja. Ove mjere, međutim, dodaju pokazatelje koje je još teže mjeriti, kao što su nivoi socijalne podrške, slobode i velikodušnosti. Za mnoge zemlje ovi podaci su ili nedostupni ili subjektivno obojeni. Izbor je između inžinjeringa i nauke: Prvim bi se prihvatila nesavršena aproksimacija, a kasnijim bi se uvijek strijemilo ka savršenstvu. Kako je predsjednica Federalnih rezervi Dženet Jelen nedavno naglasila da je BDP “prilično bučan indikator” u najboljem slučaju. Ipak, on je i dalje izuzetno korisna referenca.

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top