Agrokor između Ivice Todorića i hrvatske države | Ekonomist

Agrokor između Ivice Todorića i hrvatske države

Agrokor, jedan od najvećih koncerna u Jugoistočnoj Evropi, sa preko 60.000 zaposlenih, kapitalom i prihodima koji se mjeri na stotine miliona eura, prije samo par mjeseci nemoguće je bilo pomenuti, a ne vezati za ime Ivice Todorića. Moćni hrvatski industrijalac je, koristeći „pogodnosti tranzicije“ početkom devedesetih, ali i svoje bliske odnose sa prvim predsjednikom hrvatske nezavisne države, Franjom Tuđmanom, stvorio imperiju, u pravom smislu te riječi. Todorić, koji je privatni biznis započeo kao ulični prodavac cvijeća, postao je vlasnik više ondašnjih poljoprivrednih kombinata, a kasnije i drugih firmi koje su se uglavnom bavile trgovinom i prehrambenom proizvodnjom u poslijeratnoj, privredno posrnuloj Hrvatskoj. Kako su godine odmicale, tako je Todorić postao prvi hrvatski privrednik čija se poslovna mreža širila u okviru hrvatske države, ali i šire. Kupovinom više kompanija, njegova imperija se proširuje na druge balkanske države, Slovenija, BH, Srbija… Ali, srce kompanije i njen osnovni kapital ostaju u njegovoj domovini.

Možda bi se priča zvana Agrokor pisala i u narednim decenijama u ovom svjetlu, dakle onom uvećanja kako njegove imperije, tako i jačanja Todorićeve lične, ali moći i uticaja njegove porodice u regionu, a slobodno se može reći i u Evropi, da Todorić preko noći nije postao bivši vlasnik čuvenog regionalnog, privrednog giganta. Početak ove godine akumulirao je dugogodišnje probleme Todorićeve kompanije. Kad je došlo do akumulacije, uslijedila je kulminacija. Što je najgore od svega, ona i dalje traje. Njen rezultat, bar za sad, je stavljanje doskorašnjeg vlasnika privredne grupacije na nalog za hapšenje, ali kako se sve odvija i na optužnicu. Izvešće to najbogatijeg Hrvata najvjerovatnije na klupu pred tamošnjim sudovima, jer za sad nije dostupan organima svoje zemlje.

Cijela afera pokrenuta je kada su svjetlost dana ugledali izvještaji Agrokora. Oni su predočili nivo zaduženosti ove kompanije, koji je posljednjeg dana marta tekuće godine, bez Merkatora i s njim povezanim društvima koji su takođe dio Agrokor priče, iznosio 40,4 milijardi hrvatskih kuna, što je zapravo 5,44 milijardi eura. Bitno je napomenuti da se ova računica odnosila samo na 19 najvećih kompanija Agrokor grupe. Kako je situacija odmicala kontroli, tako su vlade regiona bile zabrinutije za dalji rad jedinica ove poslovne grupe u svojim državama. Uslovilo je to razgovore ministara, ali i drugih činilaca vlasti na svim nivoima, koji su s prstom na čelu pokušavali da daju odgovore javnosti ali i hiljadama zaposlenih kakva će biti sudbina čuvenog giganta.

Posebno je to zanimalo Andreja Plenkovića, hrvatskog premijera i njegovu desnu ruku kada su u pitanju ekonomski poslovi, ministarku privrede i potpredsjednicu hrvatske vlade, Martinu Dalić. Tako izvršna vlast u Zagrebu nije časila da preuzme stvari u svoje ruke. Intervenisala je neočekivano brzo slanjem Prijedloga Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, tzv. lex Agrokor u Sabor, najveći zakonodavni dom. Opozicija je, uslovno rečeno, ovaj akt, dočekala na nož, ali je vladajuća glasačka mašinerija učinila svoje i sam zakon je usvojen sa 83 podignute ruke iz redova vladajućih stranaka, predvođenih HDZ-om premijera Plenkovića, koji je lično predstavljao i zastupao zakon u Saboru. Glavno opravdanje za izglasavanje ovog zakona bili su ciljevi koji će se njim postići, a to su u prvom redu „stabilizacija i nastavak poslovanja sistemske kompanije, one kompanije čiji pad može narušiti finansijsku stabilnost države“. Time su bila otvorena velika vrata hrvatskoj državi da preuzme kompaniju iz ruku porodice Todorić u svoje, ali na taj način što je prisilila Todorića donijetim zakonom da sam preda svoju imperiju hrvatskoj vladi, koja je dobila pravo da upravlja Agrokorom i to preko posebnog povjerenika, za koga je imenovala Antu Ramljaka. Njegovo stupanje na čelo uprave Agrokora označilo je gubitak svih ovlašćenja za Ivicu Todorića i njegovo istupanje iz imperije koju je gradio više od tri decenije. Označilo je to i početak gazdovanja hrvatske države jednom od najvećih kompanija Jugoistočne Evrope čiji korijeni poslovanja najdublje sežu u nigdje drugo, do u Hrvatskoj.

Od strane vladinog povjerenika, a po instrukcijama nadležnog vladinog resora, naložena je i urađena revizija poslovanja Todorićevog koncerna. Pokazalo je to katastrofalno stanje u toj kompaniji. Naime, revizori su došli do saznanja da je imovina manja za 21,7 milijardi kuna ili 2,89 milijardi eura nego što su pokazivale poslovne knjige kompanije u vrijeme Ivice Todorića.  Izvještaji su pokazali da su i obaveze krivo predstavljene. Naime, obaveze koncerna premašuju imovinu za 14,5 milijardi kuna ili 1,93 milijarde eura, a poslovni gubitak u 2016.godini je iznosio 11 milijardi kuna, što prevedeno u eure iznosi 1,46 milijardi  i tako u nedogled, nepravilnost za nepravilnošću… Time je hrvatska vlada još jednom našla uporište u onome što je uradila i radi zbog spasa „sistemske kompanije“. Nakon toga je uslijedila krivična prijava zbog zloupotrebe povjerenja u privrednom poslovanju, krivotvorenja službene isprave i povrede obaveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga. Prvi među osumnjičenima označenim u krivičnoj prijavi je ko drugi do Ivica Todorić, bivši vlasnik, njegovi sinovi Ante i Ivan ali i još 12 saradnika, uglavnom onih ljudi koji su participirali u upravi Agrokora.

Policijski službenici su, po nalogu vjerovatno iz vrha vlade, reagovali ekspresno i po principu „cito“ lišili slobode sve osumnjičene u ovom predmetu i odveli ih na saslušanje. Oni su zakucali i na vrata Kulmerovih dvora, luksuzne i širom Hrvatske poznate porodične rezidencije Ivice Todorića. Njihova akcija u raskošnim Kulmerovim dvorima nije rezultirala onako kako su planirali. Todorić senior sa oba osumnjičena sina nije u tom trenutku bio u svom porodičnom domu, već u Londonu. Nije to spriječilo zagrebački Županijski sud da Ivici Todoriću odredi pritvor u trajanju od mjesec dana. Ubrzo nakon svih dešavanja oglasio se i bivši prvi čovjek Agrokora.

– Izvinjavam se svim ljudima koji su zbog političkog progona mene, morali preživjeti ovu sramotnu torturu. Zbog njih svih neću prestati da se borim za istinu koja će razobličiti ovu montiranu političku kampanju i sve njene aktere. Ovo je nastavak političkog nasilja kako bi se prikrio vlastiti kriminal koji je donio neustavni Lex Agrokor. Plenkovićeva politika kroz djelovanje ministarke Dalić i njihovih pomagača u Agrokoru, Hrvatskoj čine zastrašujuću finansijsku, političku i društvenu štetu i za to će morati da odgovaraju – oštro poručuje Ivica Todorić u blogu kojim se obraća javnosti iz Londona.

Sadašnja situacija upućuje na to da će se Todorić i njegova porodica i dalje nazivati bivšim vlasnicima kompanije u koju su uložili svoje živote, uključujući čak i starije pripadnike ove najmoćnije hrvatske porodice. Hoće li zadržati „status“ najmoćnije, budući da je takvom napravljena od strane Tuđmanovog HDZ-a, a sada će biti „srušena“ od strane istog HDZ-a ali pod palicom Andreja Plenkovića, zasad ostaje nepoznato. Javnost je podijeljena, u zavisnosti od pogleda, struke i interesa koji vladaju u Hrvatskoj i regionu.

Podjela postoji i oko toga da li je hrvatska vlast, izabrana od strane naroda, postupila u njegovom interesu. Pojedini idu dalje pa izazivaju sumnju i oko toga da li je Lex Agrokor namijenjen spašavanju Todorića ili „sistemski važne“ kompanije. Nameće se pitanje da li se sa druge strane može postaviti i odgovornost hrvatske vlade iz razloga što je, htio to neko da prizna ili ne, zadrla u nečiju privatnu svojinu ili ispravnije reći oduzela je. Jedno od mišljenja je da vlada na ovaj prilično surov način želi da se obračuna sa Agrokor monopolistom i da ovako “fakturiše” dugogodišnje subvenicije koje mu je davala. Kako je Todorićeva porodična mreža bila raširena u njegovoj kompaniji, tako se očekuje širenje i državne u kompaniji, ali gori scenarij može zadesiti Agrokor, a to je da njegove fotelje budu popunjene činiocima stranačkih mreža. Izgledno je da usljed velike podjele i promjene vlasništva, Agrokor ima jedno vezivno tkivo, a to su velike greške obje strane, Ivice Todorića i hrvatske vlade. Usloviće to da koncern stoji na tasovima koji su u ravni još uvijek. Za prevagu bilo koje strane konačno, prerano je govoriti.

Komentariši

Top