3 straha svakog direktora | Ekonomist

3 straha svakog direktora

Nije jednostavno preuzeti direktorsku ulogu i odgovornosti koje ona nosi. Direktor mora biti energična osoba koja ima petlju, koju se vodi razumom, ali i srcem.

Pored osnovne poslovne pronicljivosti, mnogi direktori se specijaliziraju za liderstvo, prodaju, delegiranje, izvršavanje, izradu strategija, merdžere i akvizicije, upravljanje promjenama ili bilo kojim vještinama neophodnim za uspjeh.

I pored toga, postoje tri osnovne vrste straha koje kod svakog direktora variraju u jačini. Ne samo da su ovo strahovi koje oni mogu imati, već su ovo najprimjetnije vrste strahova koje oni najčešće manifestuju.

Strah 1: Raspolažu nepotpunom informacijom

Niko ne voli da direktoru saopšti loše vijesti, naročito ako on ima burnu ličnost ili je poznat kao ekstremno teška osoba. Da bi izbjegli da budu nosioci loših informacija, podređeni i direktni izvještači često provedu sate i sate rada prerađujući loše vijesti kako bi bile što prihvatljivije za čuti.

Menadžeri na srednjem nivou i zamjenici provode sate na sastancima I konferencijskim pozivima obrađujući pojedinosti forme i sadržaja i pripremajući PowerPoint prezentacije kako bi ljutnju direktora prouzrokovanu nedovoljnim i lošim informacijama sveli na minimum.

Tokom ovih mahinacija, negativne informacije toliko metamorfoziraju da su praktično neupotrebljive.

Ne zavaravajte se, ova vrsta manipulacije porukama se dešava u mnogim korporacijama i biznisima svih vrsta. Podjela selektivnih informacija i grupnog mišljenja su loše prakse koje na kraju štete svakoj organizaciji i njenim liderima.

Pronicljivi direktori prepoznaju ovaj rizik kada se suočavaju sa pre-obrađenim informacijama. Najbolje rješenje ovog problema za direktore i top menadžere je da kreiraju kulturu transparentnosti koja će ohrabriti pojedince da šefovima saopštavaju i loše vijesti na što brži i potpuniji način.

Strah 2: Donijeće pogrešnu odluku

Obično, kada je odluka na direktoru organizacije, to je teška odluka koju niko drugi u organizaciji ne može ili nije voljan da donese.

Uspješno neutralisanje ove vrste direktorovog straha zahtijeva kombinaciju najboljih dostupnih informacija i savjetnika. Najbolji direktori okružuju sebe sa povjerljivim savjetodavcima i ekspertima kako unutar tako i izvan organizacije, zato što se najbolje odluke donose kada se ukrste različiti pogledi i perspektive.

Veoma je rijedak luksuz raspolagati sa 100 posto neophodnih informacija pri donošenju odluka i zato je neophodno osloniti se na ekspertize svojih zaposlenih.

Strah 3: Ne žele da ispadnu smiješni

Ovo je vjerovatno jedan od najiznenađujućih strahova među izvršiocima. Mi obično pretpostavljamo da jednom kada postane izvršni direktor, on je nesalomiv, odlučan individualac koji je imun na ovakve ljudske fobije kao što su briga kako nas doživljavaju drugi. Mi pretpostavljamo da su oni razvili neophodne ekspertske vještine za savladavanje ovakvih problema, ali je u stvarnosti to rijetko slučaj.

Bez obzira koliko jaki bili predvodnici, percepcije i mišljenja drugih su važni izvršnim direktorima.

Realnost je da, jednom kada muškarac ili žena dostignu vrhunac u organizaciji, oni nemaju gdje da se sakriju ako stvari krenu po zlu. Znači, kada ste na top poziciji, ulozi i rizici su mnogo veći.

Mnogi izvršni direktori se plaše da im nema spasa u profesionalnom smislu ako padnu sa pijadestala ili ispadnu glupi. Vjeruju da njihov kredibilitet među vlasnicima, akcionarima, klijentima, menadžerima, zaposlenima i svima ostalima ne može biti povraćen ukoliko uprskaju stvar ili ispadnu smiješni. Realnost je ipak drugačija, ipak je moguće povratiti ugled i nakon napravljenih grešaka.

Najbolji način da se ovaj strah pobijedi je da izvršni direktori uvijek računaju na to da se sve što kažu ili urade – na poslu ili privatno – može naći na naslovnici novina. Posao izvršnog direktora je posao 24/7. Ne postoji slobodno vrijeme. Najbolji izlaz je da se jednostavno prihvati ta odgovornost i da se odgovarajuće tretira.

Još, pomaganjem direktorima da uvide svoje slabe tačke i izbjegnu moguće greške su dragocjeni načini kako direktni izvještači i osoblje mogu pomoći u savladavanju ove vrste straha.

Međutim, činjenica je da i izvršni direktori griješe – svi to radimo.

Greške onih na vrhu su ipak mnogo javnije i naglašenije nego greške tipičnih pojedinaca, tako da je njihova greška mnogo stvarnija I mnogo veća. Najbolji način za direktore da se suoče sa javnim mnjenjem je da brzo private odgovornost, izvine se određenoj grupi kada je to potrebno i preduzmu potrebne korake kako bi spriječili da se slične greške ponove u budućnosti.

Lako je misliti da moć, bogatstvo i uticaj koje direktori stiču čine da se oni ne plaše ničeg, ali to jednostavno nije tačno. Naravno da i oni imaju strahove. Ljudi kojima se povjeri odgovornost a koji su sposobni da prevaziđu ove strahove će uvijek biti vrednovani unutar organizacije i od strane direktora.

 

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top